yours in free thought (ireligiozni topic)

[anin]

Zašto ne bi imali pravo nešto reći?
Ja ni od koga ne tražim da obavi za mene težak posao, ja sam samo svjesna da moja kćer i ja same ne možemo ništa promijeniti.
Ili misliš da bi se vjeronauk stvarno vratio u crkvu (gdje mu je po mom mišljenju mjesto) da ja odbijem upisati svoje dijete i svakodnevno prosvjedujem pred školom ili šta već?
Ne znam gdje ti živiš, ali ja sam u maloj sredini gdje nemam ama baš nijednu drugu mamu s kojom bi se mogla dogovoriti da nam se djeca druže dok nisu na vjeronauku. Ili gdje bi mogla u školi tražiti, moliti ili pomoći da se organizira neka alternativa u vrijeme sata vjeronauka, jer bi ta alternativa bila samo za moje dijete.
Ali evo, ako imaš ikakav prijedlog ili rješenje za mene, kako da budem hrabrija (preko leđa svog djeteta) bit ću ti zahvalna.

Oprosti, tvoj stav ne mogu podržati.Razumijem te, ali te ne podržavam.kakva je to izjava "ja i moja kćer same ništa ne možemo promijeniti"??Kako bi bilo da svi to kažemo??Zato sam i rekla da se takvi roditelji koji upisuju djecu na vjeronauk iz straha, iz linije manjeg otpora il čega već, i nemaju pravo žalit!
Vjeronauk nije obavezan!Prisutna je SLOBODA IZBORA!Zašto sami sebe cenzuriramo??Zašto ne iskoristimo tu slobodu?Shvaćaš?

Da smo se svi kroz povijes ponašali na način kud svi tud i mali Mujo, ljudi bi još živjeli u špiljama...

Neznam kako da te ohrabrim, reći ću samo da moja djeca sjeda SAMA u knjižnici...eto u kakvoj sredini živim..To je u redu, jer one to prihvaćaju kao svoju odluku (nisam ja rekla "ne ideš!"), tamo napišu zadaću, i tako..
Možda ima u razredu još neka mama kao ti,da se ohrabrila, moje dijete ne bi bilo jedino...a ni njezino...u knjižnici...Nažalost, možda se ta mama samo žali po forumima
Nemoj ovo shvatit uvredljivo, molim te, nije mi to bila namjera, i razumijem tvoje strahove u potpunosti...htjela bi zaštititi svoje dijete od, neznam, svega, jasno mi je...nadam se da ćeš u tome i uspjeti!

[ina33]

Oprosti, tvoj stav ne mogu podržati.Razumijem te, ali te ne podržavam.kakva je to izjava "ja i moja kćer same ništa ne možemo promijeniti"??Kako bi bilo da svi to kažemo??Zato sam i rekla da se takvi roditelji koji upisuju djecu na vjeronauk iz straha, iz linije manjeg otpora il čega već, i nemaju pravo žalit!
Vjeronauk nije obavezan!Prisutna je SLOBODA IZBORA!Zašto sami sebe cenzuriramo??Zašto ne iskoristimo tu slobodu?Shvaćaš?

Evo da i direktno odgovorim - znaš zašto? Zato jer netko nije spreman platiti tu cijenu jer je za njegove okolnosti previsoka. Kako u trgovini sami odlučujemo što hoćemo, što nećemo, tako i u životu.

Apsolutno se ima pravo žaliti, po meni. Uvijek. Ma što god bilo.

Ko god se stavlja u ulogu žrtve ili aktivista, ili čega god... može i neaktivista, radi to zbog sebe i po svom izboru - zato jer je tako odlučio i to je njegovo legitimno pravo, kao i ovoga drugoga koji je odlučio da to neće, da to još neće, da neće bit ice-breaker itd..

[sillyme]

Moja djeca jos ne idu u skolu, i nece jos neko vrijeme, no svejedno da budem iskrena jos i prije nego se rodila starija me mucilo to pitanje vjeronauka u skoli i njenog (potencijalnog) izdvajanja. Znam da sva djeca diskriminiraju po raznim kriterijima (naocale, marka tenisica itd) ali jedno je kad ti se netko ruga jer nemas AllStar vec neku kopiju (to ipak lako objasnim djetetu) a drugo je kad mu govore da ce npr. mama zavrsiti u paklu. Jer emocije i strah djeteta nisu isti, ni blizu, i ako ce biti taj tip maltretiranja naravno da cu dati sve od sebe da zastitim dijete.

Tako da iskreno ni sama nisam na cisto i dalje sto ce biti moja odluka. Najvjerojatnije necu upisati u vjeronauk pa cemo vidjeti kako ide, ako ce biti ok onda dobro a ako vidim velike problema onda cu zbog srece djece prezivjeti tih par godina dok ne sazriju dovoljno da samostalno shvate kako stvari stoje (ja recimo iskreno ne vjerujem uopce u mogucnost obracenja i ostanka pri vjerovanju, narocito kad cujem kako taj vjeronauk de-facto funkcionira u stvarnosti - nema tu nikakvog poticaja na istinsku vjeru, samo ucenja kojcega i podizanja prosjeka).

A ne svidja mi se ideja da idu na vjeronauk, nimalo. Smatram da ih u toj ranjivoj djecijoj dobi kad se formiraju stavovi koji ce ih pratiti cijeli zivot uce neke stvari koje su meni osobno totalno neprihvatljive, i koje ipak ostave makar podsvjesni neizbrisivi trag u pojedincima. Npr. postojanje svevideceg boga koji onda vidi sve sto rade i zna sve sto misle - koji bigbrother horor, da nemas sekunde privatnosti sam sa sobom, ili koncept grijeha - to mi je isto posve strano, za mene ne postoji grijeh pa onda iskupljenje - postoje samo dobre i lose zivotne odluke, a ponekad i ne znamo kakva je koja bila dok ne prodje ohoho godina, no u svakom slucaju zelja mi je da svoje odluke procjenjuju po svojoj savjeti a ne po nametnutim kanonima itd... Uglavnom, puno je toga na vjeronauku sto ne smatram dobrim i nikako se ne slazem s onom famoznom floskulom da "nece nista loseg nauciti" - jer po meni itekako hoce. Onda ja moram doma ispravljati krive Drine (i to jos diplomatski - jer znamo kako zavrse sva iskrena propitkivanja tih "neupitnih istina" na satu vjeronauka) i na neki nacin objasniti djetetu da kad uciteljica kaze da je 1+1=2 da je to tocno no kad kaze da "svemoguci svevideci sveznajuci bog kaze da ce mama zavrsiti u paklu jer ne ide u crkvu" onda je to totalna deb*lana.

[Jadranka]

Potpis na Sillyme. Ni ja ne zelim da mu te nazovi vrijednosti ulaze u glavu, ni podsvijesno ni svijesno, a opet, ako on izrazi zelju da bi isao, ah! Morat cu mu nac bolju alternativu, nekog da ga cuva i skace s njim po parku sat vremena, vec vidim da ce to obozavat pa neka ga ovi s vjeronauka gledaju kroz prozor kako igra nogomet