 |
|||
LOL. Sad si me baš rastužila... osjećam se ko Pale sam na svijetu. ZEZAM SE, može i bez smrticvijeta73 prvotno napisa
sad ću ja ko mojca, nek mi neko pošalje pp kad prestanete o smrti pričati
hebo vas ćuk, mene počeo ovaj topik deprimirati, vrit i smrt. meni ništa nije utješno od svega ponuđenog.
ajmo mi nazad lijepo na vjeronauk u školi.
cvijeta, ti razumiješ mog D.
Ne, ne bi potpisala, a ti si mi Ina pravi (živi) dokaz da takva tvrdnja ne stoji
ne znam što točno odgovoriti na ovo. meni je to predrasuda. ali bitnije od toga je što se ta tvrdnja često izvlači kao argument zašto bi nevjernici trebali vjerovati. da bi imali neku utjehu kad im je najteže.Krizmanićka je u jednoj od svojih knjiga, mislim Tkanju života...kao matter-of fact napisala da se vjernici lakše nose s krizama. Biste li to "potpisali"?
ja bih na to dodala i da mnogi (bilo vjernici ili nevjernici) svoju bol lakše podnose kad ju utapaju u alkoholu (ili nekoj drogi). pa me to nikad nije ponukalo da isto učinim.
samo da bih povjerovala u to, moram i vjerovati da je smisleno (i dobro?) da u današnjem svijetu, sada - mora biti toliko zla. a ja to ne mogu. neki vjernici mogu, ja ne mogu. da bi me vjera utješila u jednom trenu kad mi je najteže, moram živjeti tu vjeru prije toga, moram biti dio toga, vjerovati u sve to što ona govori, a ja to ne mogu. i naravno da će mi svaki vjernik moći objasniti da sve to ima neki smisao, i možda za tog vjernika i ima, ali za mene nema.vjera daje smisao životu, da nas ipak, nakon svega, čeka neki bolji i pravedniji svijet bez toliko zla.
netko je jednom napisao (nešto slično onoj epikurovoj): toliko je zla na svijetu - bog ili nije toliko moćan kao što se veli, ako ne može to spriječiti, ili je zao ako je moćan, ali ne želi spriječiti (iz kojeg god razloga) ili uopće ne postoji, pa je sasvim jasno da ne može djelovati.
Da... i tu pokazujem svoju standardnu šprancu - ja ću posegnut za farmacijom za preživljavanje baš nekih velikih stresova (tbl za smirenje, konkretno).
da, ovo je ono što zovem razumijevanje tuđeg iskustva. iako sam velika zagovarateljica ne slanja na vjeronaukZašto ne bi imali pravo nešto reći?
Ja ni od koga ne tražim da obavi za mene težak posao, ja sam samo svjesna da moja kćer i ja same ne možemo ništa promijeniti.
Ili misliš da bi se vjeronauk stvarno vratio u crkvu (gdje mu je po mom mišljenju mjesto) da ja odbijem upisati svoje dijete i svakodnevno prosvjedujem pred školom ili šta već?
Ne znam gdje ti živiš, ali ja sam u maloj sredini gdje nemam ama baš nijednu drugu mamu s kojom bi se mogla dogovoriti da nam se djeca druže dok nisu na vjeronauku. Ili gdje bi mogla u školi tražiti, moliti ili pomoći da se organizira neka alternativa u vrijeme sata vjeronauka, jer bi ta alternativa bila samo za moje dijete.
Ali evo, ako imaš ikakav prijedlog ili rješenje za mene, kako da budem hrabrija (preko leđa svog djeteta) bit ću ti zahvalna.
što god da uradiš, nekako mislim da će imati uticaj na tvoje dijete. izabrati "lakši put" ne znači nužno djetetu olakšati tj. pomoći, tj. ne ići na neki način preko njegovih leđa. svaka odluka ima neke posljedice. da si u zg dala bih ti podršku da se usudiš biti hrabra, ali u drugim sredinama, lako mi je davati takve savjete, a ne biti u tvojoj koži. to mi je jasno.
ili ga uopće nije briga za nas.
sad si me sjetila, čitala sam knjigu o dedijeru, bratu onog političara, fizičaru. koji je od ateista postao deist. valjda došlo čovjeku s godinama, tako ćemo ja i D. od vertex kad postane frkovito
Deisti vjeruju u sljedeće stvari i principe:
Bog je napravio svemir i sve u njemu, navio ga kao sat i distancirao se od njega.
Bog se ne prikazuje niti je postojao u ljudskoj formi
Čovjek se ne može približiti Bogu ni kroz jednu religiju ili rituale
Bog nema odabrani narod
Čuda se ne događaju
svi mi u biti imamo iste/slične nedoumice, strahove i probleme. na različit način ih rješavamo. netko molitvom i vjerom, netko eto alkoholom, netko je dovoljno mentalno jak da mu ništa od navedenog ne treba, a netko farmacijom. mene samo smeta što nekako vlada (neupitno) uvjerenje da je vjera od svega najhvalevrijednija. imala sam prilike čuti i (prilično zločesto izrečene) komentare tipa: "ko joj je kriv, da vjeruje, ne bi trebala uzimati tablete."
cvijeta, neki znanstvenici imaju neko svoje posebno poimanje "boga" (kao prirode), no, to nema veze sa judeokrišćanskim bogom. ali to neki vjernici teško mogu razumijeti.
ovo je jednom hitchens primijetio... od svih naroda koji su u to vrijeme postojali, svemoćni bog je eto baš izabrao pustinjski narod, a nije recimo izabrao kineski koji su tada bili na većem civilizacijskom stupnju.Bog nema odabrani narod
što znači da nikad nije poslao svog sina.ili ga uopće nije briga za nas.
Oprosti, tvoj stav ne mogu podržati.Razumijem te, ali te ne podržavam.kakva je to izjava "ja i moja kćer same ništa ne možemo promijeniti"??Kako bi bilo da svi to kažemo??Zato sam i rekla da se takvi roditelji koji upisuju djecu na vjeronauk iz straha, iz linije manjeg otpora il čega već, i nemaju pravo žalit!
Vjeronauk nije obavezan!Prisutna je SLOBODA IZBORA!Zašto sami sebe cenzuriramo??Zašto ne iskoristimo tu slobodu?Shvaćaš?
Da smo se svi kroz povijes ponašali na način kud svi tud i mali Mujo, ljudi bi još živjeli u špiljama...
Neznam kako da te ohrabrim, reći ću samo da moja djeca sjeda SAMA u knjižnici...eto u kakvoj sredini živim..To je u redu, jer one to prihvaćaju kao svoju odluku (nisam ja rekla "ne ideš!"), tamo napišu zadaću, i tako..
Možda ima u razredu još neka mama kao ti,da se ohrabrila, moje dijete ne bi bilo jedino...a ni njezino...u knjižnici...Nažalost, možda se ta mama samo žali po forumima
Nemoj ovo shvatit uvredljivo, molim te, nije mi to bila namjera, i razumijem tvoje strahove u potpunosti...htjela bi zaštititi svoje dijete od, neznam, svega, jasno mi je...nadam se da ćeš u tome i uspjeti!
mama courage??????????Post ti nije u skladu s nickomda, ovo je ono što zovem razumijevanje tuđeg iskustva. iako sam velika zagovarateljica ne slanja na vjeronauk
što god da uradiš, nekako mislim da će imati uticaj na tvoje dijete. izabrati "lakši put" ne znači nužno djetetu olakšati tj. pomoći, tj. ne ići na neki način preko njegovih leđa. svaka odluka ima neke posljedice. da si u zg dala bih ti podršku da se usudiš biti hrabra, ali u drugim sredinama, lako mi je davati takve savjete, a ne biti u tvojoj koži. to mi je jasno.
anin, o čemu ti?Ispričah svojim predškolcima sve o školi i o predmetima i o tome što je obavezno a što izborno i upitah žele li ići na izborni predmet vjeronauk (Na "mama što je vjeronauk?", odgovorih, predmet gdje se uči o jednoj religiji tj jednom načinu vjerovanja i štovanja Boga-djeca su već odprije znala da neki ljudi vjeruju u Boga, neki ne, i da mu se različito mole i tako).Moja djeca su odlučila da žele krenuti na vjeronauk da vide "što je to"..I tako je i bilo, krenuli i išli cijeli prvi razred...Pri upisu u drugi sam ponovila pitanje žele li se opet upisati ili ne, od tada na vjeronauk ne idu, da su rekli da, išli bi..
[QUOTE=mama courage;2222874]svi mi u biti imamo iste/slične nedoumice, strahove i probleme. na različit način ih rješavamo. netko molitvom i vjerom, netko eto alkoholom, netko je dovoljno mentalno jak da mu ništa od navedenog ne treba, a netko farmacijom. mene samo smeta što nekako vlada (neupitno) uvjerenje da je vjera od svega najhvalevrijednija. imala sam prilike čuti i (prilično zločesto izrečene) komentare tipa: "ko joj je kriv, da vjeruje, ne bi trebala uzimati tablete."
E... puno sam postova nanizala od doba kad me to "rastuživalo"/"čudilo", toliko da se više ne sjećam jel' postojala takva osoba, il' sam je samo sanjala
A propos nerazumijevanja/osude, iz kojeg god dijela išla, uključivo "kad bi svi tako" - ja to osuđujem, neka mi bude dozvoljena igra riječi
U stvari.. smatram da je dokaz ljudskosti biti slab na sve ljudsko, uključivo slabosti, koje nisu uvijek slabost nego ono - znam što mogu, što ne mogu, i po koju cijenu.
Apsolutno sam za to, da je svaki čovjek dovoljno zreo da to sam za sebe može odabrati, bez ikakve naredbe i prozivke od strane društva/grupe - tipa your country needs you/kad bi svi tako.
Po meni, freedom for all choices!
Ove s prirodom... not my cup of tea, ali fine with me, kao i sve uostalom. Mislim... ništa mi milije ne bi bilo da sad na prirodi krenu neke homeopatsko-natur principe, ako su utemeljeni na vjerovanju, ne dokazu. Dokaz je malo, ali je sve što imamo, ovo drugo mi je iracionalnost.
Posljednje uređivanje od ina33 : 14.09.2012. at 16:50
Evo da i direktno odgovorim - znaš zašto? Zato jer netko nije spreman platiti tu cijenu jer je za njegove okolnosti previsoka. Kako u trgovini sami odlučujemo što hoćemo, što nećemo, tako i u životu.
Apsolutno se ima pravo žaliti, po meni. Uvijek. Ma što god bilo.
Ko god se stavlja u ulogu žrtve ili aktivista, ili čega god... može i neaktivista, radi to zbog sebe i po svom izboru - zato jer je tako odlučio i to je njegovo legitimno pravo, kao i ovoga drugoga koji je odlučio da to neće, da to još neće, da neće bit ice-breaker itd..
Posljednje uređivanje od ina33 : 14.09.2012. at 16:53
Evo... probaj se staviti u situaciju onih nekih zemalja di zatuku silovane. Imaju li se pravo žaliti ove koje... nisu krenule u boj? Di ti povlačiš crtu - smrt ili? Negdje je povlačiš i svako zna svoju granicu. Ono... i čak kad probaš hodati u tuđim cipelama, ma koji izbor odabrala... po meni ne bi trebala kritizirati tuđi. Izbore radimo zbog sebe.
Posljednje uređivanje od ina33 : 14.09.2012. at 16:55
A propos uvjerenja, vlada i uvjerenje na koje nailazim da ovi koji drže djecu na terapiji za astmu su... ustvari neifnormirani, nisu pročitali obe strane, jer da jesu, ne bi nikad itd. (doslovno to danas kreće tipa kažeš da držiš dijete na kortikosteriodima... kao da si rekla da si swinger ili tako nešto, dobro... to je druga tema - pseudoznanosti i slično - dobro, i ja to malo pretjerujem s percepcijom radi "umjetničkog dojma" - ljudi uvijek žele sve, da liječi, a da nema nuspojave, ali to, bojim se, ne ide... samo je pitanje procjene granica i rizika kako ih ko vidi).
Posljednje uređivanje od ina33 : 14.09.2012. at 17:02
O tom kako sam djeci dala izbor!! Nisu se odlučili za vjeronauk!Naravno da se utjecaj roditelja do tad uveliko prenio...Pa nisu pokazivali oduševljenje...a i izborno je..anin, o čemu ti?
I da, da su rekli "da" išli bi, stojim iza stava da djeca imaju sama pravo birati svoje izborne predmete
Ja sam od te knjige odustala nakon 20 strana, toliko mi je blesava bila, i to u vrijeme kad sam skoro pa nikad odustajala od zapocete knjige.
Nije ni mene nešto oduševila, ali ipak - dosta je popularna - jedino se pitam je li zbog populističkog stila ili sadržaja, a to još nisam sigurna. Ima i drugih meni iznenađujućih stvari u njoj, koje sam poslije razumjela i vidila sam da se ljudi tako ponašaju - samoizolacija u bolesti, ali i ljudi to drugačije tumače - isto onaj problem je li to "zatvaranje u svoju nišu/odustajanje" ili je to OK, opet, pretostavljam da nema jednoznačnog the odgovora, i da ljudi imaju različite strategije pri tome.
Meni ta Krizmanicka ne da nije legla, nego se jezim od nje. Sto me opet podsjetilo, JOŠ uvijek mi ta njena knjiga stoji na polici, ako netko zeli nek se javi na pp.
Ja, seljo, znam za knjigu samo zato sto ju je ina vise puta spominjala.
No (totalni offtopic), tako sam se ja gadno razocarala onim Otrovnim roditeljima ili kako se vec zove. Posudila sam nedavno u knjiznici i nisam se mogla nacuditi americkom self-help smecu. Procitala nesto sitno, prolistala malo, vratila i izbrisala glavu cetkom za wc, otprilike.
Ja Otrovne čitala nedavno, ima je na netu, slažem se s tobom. Jedini self help koji priznam i dalje mi je Lako je prestati pušiti od CarraJa, seljo, znam za knjigu samo zato sto ju je ina vise puta spominjala.
No (totalni offtopic), tako sam se ja gadno razocarala onim Otrovnim roditeljima ili kako se vec zove. Posudila sam nedavno u knjiznici i nisam se mogla nacuditi americkom self-help smecu. Procitala nesto sitno, prolistala malo, vratila i izbrisala glavu cetkom za wc, otprilike.
Krizmanić mi nije palo na pamet čitati, to mi je, onako, presredovječna literatura.
Vezano za dio rasprave oko toga ima li se pravo ireligiozni roditelj koji šalje dijete na vjeronauk buniti protiv vjeronauka u školi, svakako smatram da se ima pravo buniti. Kao i bilo koji religiozan roditelj koji isto to čini, ali mu smeta vjeronauk u školi (vidjeli smo da ih ima).
Različite su okolnosti, različite su sredine, različiti su pragovi tolerancije vlastite usamljenosti i odluke gdje je granica za odudaranje od sredine...Pri tome bi, vjerujem, mnogi od tih roditelja drugačije odlučili da se radi o njima samima. Na djecu, posebice vlastitu, pazi se mnogo više i pokušava odabrati onaj put koji će ih najmanje raniti.
S druge strane, nismo svi isti - neki su aktivisti, neki nisu, neki se bune u trgovinama, neki nikad. Tako postoje i roditelji koji će po pitanju vjeronauka ili crkvenih običaja ploviti s većinom, da li zbog kompromisa, da li zato jer im to nije bitna tema oko koje će se sporiti, da li zbog straha itd...
Meni je dosljednost u životu uvijek bila jako važna. I uvijek mi je bilo važno stajati iza svojih riječi i djela pa sam odrastajući naivno mislila da je svijet takav. I onda mi se u drugoj polovici devedesetih veliki dio frendovca i poznanika iz fakultetskih dana odlučio krstiti i sve ostalo. To su bili ljudi koji nikad nisu išli u crkvu, niti idu sad, čak su se dobro sprdali s religijom, ali jednostavno su počeli smatrati da tako treba i da će im to pomoći u životu. Nikako to nisam mogla shvatiti, to da mlad čovjek tako razmišlja. Nemam problem s tim da osoba odjednom može postati vjernikom, događa se, pogotovo nakon loših životnih iskustava, pa razumijem da onda obavlja sve te obrede, ali nepojmljivo mi je da mlad čovjek može razmišljati na način da nema želje ni hrabrosti stajati iza sebe i da sebe ukalupljuje na taj način. Opet, mnogi su se upisivali u stranke iz istih razloga, ne može odmoći, može samo pomoći... (Pri tom ne mislim da je upisivanje u stranke loše, to svakako nije ako se osoba slaže s ideologijom stranke.)
Onda su mi se frendovi oko mene počeli ženiti i odjednom se svi ti silni nevjernici žene u crkvi, krste djecu... Svatko ima svoju priču, htjela žena, htjela baka, okolina itd. Vremenom sam se prestala puno pilati oko toga, ali i dalje mi je teško shvatiti kako lagano ljudi prelaze preko svojih stavova i svojih identiteta. Imam blisku prijateljicu, ona i njen muž, ateisti, racionalni, briju na znanje, puno čitaju, prate medije, politiku... I onda nedavno krste djecu. A ne žive u pripizdini.
I tako, u biti me u životu i dalje čudi, pa i boli, nedosljednost, ne samo po pitanju religioznosti. Naravno da se stavovi mijenjaju, i sama sam, srećom, promijenila mnoge, ali iza svakog stava i svake promjene stava treba stajati argumentacija, a meni pravi argument nikad nije niti će to biti okolina.
Nekome je, uh, moram to naučiti prihvaćati.
Eto, odradila ja mali monolog sa sobom... i tako
Već ste 19 str ispisale? Kad prije?imam šta čitat.
Ni meni nisu jasni ljudi koje opisuje Zuska
http://www.znanstvenipiknik.hr/wp-co...zn_piknik1.jpg
Zgodno. Posebno ovo prvo dr. Horvatićevo predavanje.
Tko bi rek'o da kod nas ima nešto što nije brainwashing, nije zabava i samo zabava...
program je, ustvari, puno opsirniji i na ostalim stranicama ima jos sadrzaja za mladju djecu
http://www.znanstvenipiknik.hr/?page_id=8
dojimo, svi smo pozvani
Meni se nekako povezivanje članstva u političkoj stranci i "članstva" u crkvi ne sviđa. Nije to isto. Napominjem da nisam nikada bila član ni jedne stranke. To mi se čini nepotrebno i totalno nezanimljivo.
Ustvari, bila sam Titov pionir. Postala u prvom razredu osnovne. Nije me se pitalo želim li. A ni moje roditelje. Svi smo bili.
Hm,hm, usporedba sa prvom pričesti se nameće...Pa onda mi i prva rečenica i nije baš točna...
No, ničeg lošeg se ne sjećam da su mi pioniri donijeli. Pjesmica je još u uhu-zauvijek memorirana. I zakletva...
Tako će i našoj djeci zapovijedi i sve oko toga.
(by the way, ima tu dobrih zapovijedi)
Ma ja se uopće ne opterećujem, pametno dijete će iz svega izvući korist, a trudimo se da ih naučimo da budu pametni i sigurni u sebe.
I ja sam se primala u pionire i sve mi je to ostalo u jako losem sjecanju. Ne sam dogadjaj, vec to sto su me tjerali da recitram zakletvu obozavanoj drzavi i najvecem sinu, a dvi godine kasnije se ocekivalo da i jedno i drugo mrzim. Kako ne postati skeptik uz to, kako vise vjerovati bilo kakvom autoritetu, kako drzati vise do misljenja vecine? Nikako.
Ma usporedba sa članstvom u stranci je bila zbog razloga zbog kojeg se neki ljudi u njih učlanjuju, tipa - ne da mi se, ali možda mi to bude od koristi. Tako sam doživjela i razloge ovih što nisu vjernici kad su se masovno krenuli pokrštavati.
Mene iskreno zabole za tudju nedosljednost po pitsnju, pa zapravo, svega... I sama sam nedosljedna po raznim pitanjima.
u biti si jako puno pametnih i razboritih misli tu nanizala, slažem se i mogu te razumijeti jer i ja sam od dosljednih ljudi, dosljedna sam u svemu i često sam se puta u životu uzrujavala jer nisam mogla pojmiti kako većina ljudi zapravo jedno govori, drugo misli, a sasvim treće radi kao i što mjenja i mišljenja i stavove od danas do sutra, već prema određenoj svrsi i okolnostima u kojima se nađe.Ja Otrovne čitala nedavno, ima je na netu, slažem se s tobom. Jedini self help koji priznam i dalje mi je Lako je prestati pušiti od Carra
Krizmanić mi nije palo na pamet čitati, to mi je, onako, presredovječna literatura.
Vezano za dio rasprave oko toga ima li se pravo ireligiozni roditelj koji šalje dijete na vjeronauk buniti protiv vjeronauka u školi, svakako smatram da se ima pravo buniti. Kao i bilo koji religiozan roditelj koji isto to čini, ali mu smeta vjeronauk u školi (vidjeli smo da ih ima).
Različite su okolnosti, različite su sredine, različiti su pragovi tolerancije vlastite usamljenosti i odluke gdje je granica za odudaranje od sredine...Pri tome bi, vjerujem, mnogi od tih roditelja drugačije odlučili da se radi o njima samima. Na djecu, posebice vlastitu, pazi se mnogo više i pokušava odabrati onaj put koji će ih najmanje raniti.
S druge strane, nismo svi isti - neki su aktivisti, neki nisu, neki se bune u trgovinama, neki nikad. Tako postoje i roditelji koji će po pitanju vjeronauka ili crkvenih običaja ploviti s većinom, da li zbog kompromisa, da li zato jer im to nije bitna tema oko koje će se sporiti, da li zbog straha itd...
Meni je dosljednost u životu uvijek bila jako važna. I uvijek mi je bilo važno stajati iza svojih riječi i djela pa sam odrastajući naivno mislila da je svijet takav. I onda mi se u drugoj polovici devedesetih veliki dio frendovca i poznanika iz fakultetskih dana odlučio krstiti i sve ostalo. To su bili ljudi koji nikad nisu išli u crkvu, niti idu sad, čak su se dobro sprdali s religijom, ali jednostavno su počeli smatrati da tako treba i da će im to pomoći u životu. Nikako to nisam mogla shvatiti, to da mlad čovjek tako razmišlja. Nemam problem s tim da osoba odjednom može postati vjernikom, događa se, pogotovo nakon loših životnih iskustava, pa razumijem da onda obavlja sve te obrede, ali nepojmljivo mi je da mlad čovjek može razmišljati na način da nema želje ni hrabrosti stajati iza sebe i da sebe ukalupljuje na taj način. Opet, mnogi su se upisivali u stranke iz istih razloga, ne može odmoći, može samo pomoći... (Pri tom ne mislim da je upisivanje u stranke loše, to svakako nije ako se osoba slaže s ideologijom stranke.)
Onda su mi se frendovi oko mene počeli ženiti i odjednom se svi ti silni nevjernici žene u crkvi, krste djecu... Svatko ima svoju priču, htjela žena, htjela baka, okolina itd. Vremenom sam se prestala puno pilati oko toga, ali i dalje mi je teško shvatiti kako lagano ljudi prelaze preko svojih stavova i svojih identiteta. Imam blisku prijateljicu, ona i njen muž, ateisti, racionalni, briju na znanje, puno čitaju, prate medije, politiku... I onda nedavno krste djecu. A ne žive u pripizdini.
I tako, u biti me u životu i dalje čudi, pa i boli, nedosljednost, ne samo po pitanju religioznosti. Naravno da se stavovi mijenjaju, i sama sam, srećom, promijenila mnoge, ali iza svakog stava i svake promjene stava treba stajati argumentacija, a meni pravi argument nikad nije niti će to biti okolina.
Nekome je, uh, moram to naučiti prihvaćati.
Eto, odradila ja mali monolog sa sobom... i tako
generacija sam rane 70-te i svašta je na mene pokušalo utjecati, dosta je i ostavilo traga, ali i mnogo toga prošlo mimo mene, sama sam birala oduvijek kojim ću putem ići. ukalupiti me nije mogla niti moja majka koja se to silno trudila, a kamoli pioniri ili škola. oduvijek sam bila buntovnik, ali sa razlogom, još u OŠ me pratio glas borca za ljudska prava, međutim većina ljudi voli sigurnost kalupa iako nazivno se bune protiv toga, ali kad malo bliže čovjke pogleda sve to ostaje samo na riječima i uglavnom u nekom bezazlenom kontestu koji im ne može naškoditi kao što je uz kavu sa frendovima ili forumu i slično, jer onog trenutna kada treba istupiti, istrčati iz grupe, ogoliti se i svoje dupe staviti na ražanj uzorak protivnika kalupa drastično pada, u biti decimira se. i što se onda događa, oni nazivno protiv ukalupljvanja i nedosljednosti se okreću protiv tog jednog ili dvojice koji su dignuli glavu iz pijeska i pokazali je.
međutim smatram i uvijek ću smatrati da pojedinci pokreću svijet, neki plate glavom, neki uspiju okrenuti novu stranicu na boljitah svih, kolo života, pa tako i vrijeme mračnog doba je iz nas,pravno definiranje žene kao stvari i vlasništva, protjerivanje židova, paljenje tzv. vještica, robovlasništvo...sve je to iza nas. za humanost se isplati uvijek boriti i ne treba se bojati misliti drugačije od većine.
istina je da ljudi u mnogo čemu sliče psima, veći ih broj ipak samo želi udobno živjeti i pripadati čoporu, želi kučicu, klopicu i tapšanje po glavi od alfe za svaki uspiješno izvedenu naredbu i to treba tako prihvatiti, u protivnom se niti jedna religija (tu je tema religija, ali aplicira se na sve aspkete života) ne bi uspijela održati, kao niti jedan krvavi rat provesti.
Posljednje uređivanje od moia : 15.09.2012. at 12:21
Da smo svi alfe brijem da bi ljudi kao vrsta već odavno prestali postojati, poklali bi se valjda između sebe.
Ionako se svakodnevno koljemo diljem svijeta.
Ne želim reći ni da svi trebaju sjediti i šutjeti i biti zadovoljni tapšanjem po glavi, ali ako je nekom dovoljno to uz onu kućicu, klopicu... mogu shvatiti zašto su na neke stvari spremni zažmiriti.
Posljednje uređivanje od Bodulica : 15.09.2012. at 14:40
Točno tako.
I ja bi svoje dupe bez po muke stavila na ražanj za neke svoje ideale, ali guzu svog djeteta ne bi nikad.
Ja sam odrasla u katoličkoj obitelji, svaku nedjelju sam bila u crkvi, krštena, pričešćena, krizmana... sve u svoje vrijeme (i da, apsolutno se slažem s tobom oko instant 3u1 katolika iz 90-tih).
Meni je vjeronauk ostao u najljepšoj uspomeni.
Voljela sam ići na vjeronauk, družiti se s prijateljima, igrati se oko crkve, ići na misu...
Ne znam, nisam pažljivo slušala propovjedi, nisam valjda sve ni kontala, možda su i tada mise bile začinjene politikom. Ali ovo danas je stvarno tužno. I stvarno previše preko svake mjere.
Pa čak i na svečanim prigodama, poput jedne krizme, koja je nesretno pala baš na izbornu nedjelju, je svećenik morao, i to nimalo suptilno, napomenuti prisutnima za koga trebaju glasati
Tako da s jedne strane imam te svoje korijene i svoj odgoj u kojem je crkva imala važno mjesto.
A s druge strane sam svjesna da se u potpunosti razilazim sa stavovima KC.
Djecu smo krstili, živimo blizu crkve pa je mala već i išla s rodicom u crkvu, zna pjevati neke crkvene pjesme... Ja ih ne vodim u crkvu, ni za blagdane, nikad. Odem samo kad imamo mise za pokojnike.
Muževa obitelj nije religiozna, djed mu je bio baš zagriženi ateist. S moje strane samo mama ide u crkvu (najviše iz navike jer se i ona često snerva nakon propovjedi), očuh je ateist, brat također prilično ireligiozan...
I aj ga ti sad tu znaj što činiti
Ustvari, mislim da znam - nek ide na vjeronauk, ići će sve njene prijateljice i znam da će i ona željeti ići.
Neka i moja djeca sama procijene i odluče kad narastu, kao i ja uostalom.
Tko bi ikad očekivao da ću ja izrasti u agnostika (ateist nisam, to definitivno).
Eto, napisala sam svega, a samo sam htjela reći da mi ustvari smeta ovo prozivanje svakoga tko nema m..a biti aktivist.
Posebno kad bi taj aktivizam trebala provoditi moja sedmogodišnja djevojčica.
Posljednje uređivanje od Pcelica Mara : 15.09.2012. at 14:41
Eto, napisala sam svega, a samo sam htjela reći da mi ustvari smeta ovo prozivanje svakoga tko nema m..a biti aktivist.
predložila bih svakako da prihvatimo svačije iskustvo i stav i da one neodlučne ili "neborbene" prihvatimo i pružimo im podršku i razumijevanje, umjesto da ih prozivamo i time još više viktimiziramo. meni je iskustvo pčelice mare jako bitno, jer u biti pokazuje i situaciju i razmišljanja usudila bih se reći velike (i šutljive) većine u hrvatskoj.
hoću reći, načelno to stoji, moia, što si napisala, ali nigdje nismo dospjele ako ćemo se međusobno prozivati i zahtjevati da svatko postupi onako kako mi mislimo da je ispravno ili kako bi mi same postupile. mada, razumijem i da nisi možda nekog konkretno prozivala, nego uopćeno govorila, samo shvaćam i zašto bi se netko mogao osjećati prozvanim. (sad sam zapetljala, ali nadam se da se razumije)
ja sam sigurna da je mara već na dobrom, borbenom
ovo nije bila nikakva prozivka nikome posebno (osim ljudskom rodu općenito), a pogotovo ne pčelici mari, treba na stvari možda ipak probati malo više gledati objektivno ne uvijek samo iz svog ugla, i molim ne mješati djecu u ovo što sam ja napisala, ne u smislu i kontekstu žrtvovanja.
svakom roditelju (ne mislim tu na ekstremne i devijatne slučajeve) su njegova djeca svetinja i život bi dao za njih, tako da nemojmo krenuti sad iz jednog ekstrema u drugi, pa skrenut na samohvaljenje tko bi više krvi dao za svoju djecu, molim vas.
Rekla bih onda da šutljiva većina, ili manjina, općenito, skupina ljudi, zaslužuje sve što ih snađe..
Sve više mi se čini da ne vrijedi ljudima dati slobodu kad imaju zatvore u svojim glavama...oni slobodu jednostavno ne znaju živjeti.
Spominjale ste pionire, to nije nikakava usporedba, pioniri nisu bili izborni..
Čitam i čitam različita mišljenja kroz postove na ovoj temi, ali i dalje mi nije jasno kako netko može sam nešto izabrati (predmet koji je izborni, sama riječ kaže da ga sami biramo)a zatim se na to žaliti??
Sve u našem životu je izbor, u svakoj situaciji mi nešto biramo..i kad djelujemo, i kad ne djelujemo.nekad je i ne pomjeranje s mjesta izbor, iako nismo učinili baš ništa, mi smo izabrali da učinimo baš ništa! I svaki izbor nosi svoje dobre i loše posljedice..to su te nijanse sivog, umjesto crne ili bijele...
Meni ovaj pasus djeluje, onako, uvredljivo.
Jer sam nekako iz prethodnog teksta stekla dojam da si ti neka vrsta alfe, dosljedna i neukalupljena. Barem si se tako sama opisala.
A s obzirom na moje pisanje i dvojbe (sad već žalim što sam se uopće uključivala i išta pisala) ne mogu se oteti dojmu da bi mene svrstala u ovu većinu, koju takvi kao ti tapšu po glavi
A djecu sam spomenula ne radi nikakve samohvale, već samo zato jer je tema bila vjeronauk u školi. A kako u školu uskoro kreće moja kćer, a ne ja, ovdje se onda radi o njoj i njenom iskakanju iz grupe (ili kako si ti slikovito opisala "stavljanju dupeta na ražanj").
Tako da uopće ne razumijem odakle ti ideja da će sad krenuti samohvaljenje tko je bolji roditelj.
Ili kako pisati o vjeronauku u školi ne miješajući djecu u to. Kad se upravo o djeci radi.
I kad je upravo to problem, jer da ja sad kojim slučajem trebam ići na nekakv vjeronauk na poslu (
Ne bi išla i točka.
Vrlo jednostavno.
Malo pišem jer ne stignem, a toliko bih...
Ne znam kako ti nije jasno.
Ti nemaš moje dijete. Moje osjetljivo dijete kojem je važno biti dio društva, povodljivo čak (na tome moramo puno raditi). Dijete koje ne poznaje djecu s kojom će u školu, ne druži se s njima i ne ide s njima u vrtić.
I sad, da dozvolim, zbog sebe, ne zbog nje, da bude i jedina na hodniku, ona koja ne vjeruje u Boga, nehrvatica, ona koja će u pakao (ne izmišljam i ne pretjerujem), ne hvala.
Ako ih bude troje- četvero, ok. Sama ne.
Inače, potpisujem Maru u svemu.
Ovo jednostavno moram potpisati!!Slažem se!!
Neznam zašto su se neki osjetili prozvanim u lošem smislu, nisi napisala da je većina ljudi loša, već da živi mehanizmom čopora, pa šta??
Svi ljudi ipak imaju svoje mjesto na svijetu.
I što onda ako se netko ne želi "izlagati"??To je tako i gotovo, svi smo mi drugačiji, ali onda trebamo sami sebi priznati kakvu smo odluku donijeli, i zašto, i za što je ta odluka koju smo donijela za nas osobno bolja od neke druge i prihvatit to što ta odluka nosi!!
Jednom, na roditeljskom, dok smo mi roditelji već u razredu sjedili i čekali učiteljicu, hrpa mama poče uzrujano pričati:te "jao, kako sada moraju i nedjeljom na misu" (3 razred,pripreme za pričest)te, "jao, časna je grozna, kako može reći djeci da je moraju slušati", te "jao, svećenik je rekao da moraju dolazit na misu i ini iz drugog kvarta", te "zamisli, djeca moraju to i to učiti" i tako blablablabla..pomislih:Ljudi moji, zašto ne živite uistinu to što ste odabrali??, a oni bi eto, valjdam da se to čim brže i lakše "obavi", ispuni forma,,,a kao neki vjernici
samo što nikad nećemo doći do tih troje - četvoro, ako netko ne učini prvi korak. :/ nečije dijete mora učiniti prvi korak, a čije bi to dijete onda trebalo biti? to je ono što moia i anin pokušavaju reći, čini mi se. ili barem eto ja pokušavam skrenuti pažnju na taj aspekt.Ako ih bude troje- četvero, ok. Sama ne.
roditelji su osobe od povjerenja i uzor vlastitoj djeci… ako se roditelji ne žele boriti za prava vlastite djece, a tko bi to trebao činiti? nečiji drugi roditelj bi trebao izgovarati stavove nereligioznih roditelja? nečije tuđe dijete bi trebalo biti samo u borbi protiv religijske nasrtljivosti?
ne upisivanje na vjeronauk se može gledati i s pozitivne strane... podučavaš dijete svojim uvjerenjima i stavovima (pa i nedoumicama) i zajedno s njim prolaziš "životnu školu" borbe za pravo na vlastite stavove. dijete će naučiti nešto što će mu biti bitno za život, a istovremeno će znati da će imati svoje roditelje kao podršku.
mislim da je svim majkama (barem s ovog foruma) teško kad im dijete ima najbenigniju temperaturu ili se osjeća loše, pa bi htjele djetetove patnje ublažiti i olakšati i najradije svu bol i brige preuzeti na sebe. meni je jasno da svako poznaje svoje dijete i da su različite situacije u kojima donosimo odluke, ali ostaje činjenica da ako nitko ništa ne učini, sve će ostati isto. po meni također i odluka da se dijete ne pošalje na vjeronauk ima posljedice. kakve, to će budućnost pokazati. tj. to nije odluka bez posljedica. ne moraju te posljedice biti negativne, ali na neki način ne može se ni zanemariti da će na neki način uticati na dijete, kao što će uticati i ako se upiše na vjeronauk.
A anin je pretpostavljam bila tako dosljedna pa je roditeljima koji su kukali oko župnog vjeronauka
u lice rekla da zašto pobogu ne žive svoje izbore? Ah da, nije, ona si je to samo mislila.
Al pčelica je zato dio čopora jer smatra da će joj dijete biti negativno izdvojeno, pa će ga
ipak vjerojatno poslat na vjeronauk. Ne kaže se džaba, lako je tuđim...gloginje mlatit.
Dijana, ljudima koji mi nisu bliski prijatelji, poslovni suradnici ili rod, ne govorim svoje mišljenje ako ma za njega nisu pitali!Dotične mame nisu ni u jednoj od te 3 kategorije..Da su me pitali, da, bez problema bih rekla da ne vidim nikakav problem u tome što trebaju nedjeljom na misu, slušati časnu itditd, ako žele da im dijete primi sakrament..Svi koji su me nešto na tu temu pitali, moj stav znaju..Ja to zaista iskreno i mislim, kad radim, bilo što, radim to pošteno, ili nikako..
Slažem se, svako dijete je priča za sebe..I da, ja nemam tvoje dijete, koje je eto,nadprosječno osjetljivo...Nadam se da ćeš uspjeti u namjeri da ga zaštitiš, tako da ga vršnjačka okolina nikad ne povrijedi!Sretno!Ako otkriješ kako to učiniti,podijeli iskustva, bila bih ti zahvalna..
I kao što je već napisano, treba doći do tih troje-četvero...ovim tempom će do tog doći jaaaako sporo...No nevažno, bitno se bunit na forumu
Posljednje uređivanje od anin : 15.09.2012. at 19:51
Znam, ipak smo na forumu anonimni i lakše je govoriti (pisati) drugima svoje mišljenje (o njima samima
A možda bi baš ti bila pokrenula revoluciju kod tih mama, da si im ukazala na to kakvi su to oni tobožnji vjernici.
Ali lakše je isto tako pisat po forumu kak smo mi eto principijelni, a oni tamo jadni čoporaši.
Aktivizam na kub.
Nigdje nisam napisala da mi je dijete nadprosjecno osjetljivo.
A ostatak posta necu ni komentirati.
Vjerski topik ili ne, uvijek neke IvaneZg.
Nemaš potrebe premjeravat moj aktivizam.Nisam ti ja neki aktivist, ne nosim parole po cesti, ne demonstriram pred vratima!Ali da, prepoznajem priliku kad je vidim, priliku da biram, razumiješ??????????????Znam, ipak smo na forumu anonimni i lakše je govoriti (pisati) drugima svoje mišljenje (o njima samima
A možda bi baš ti bila pokrenula revoluciju kod tih mama, da si im ukazala na to kakvi su to oni tobožnji vjernici.
Ali lakše je isto tako pisat po forumu kak smo mi eto principijelni, a oni tamo jadni čoporaši.
Aktivizam na kub.
Što se tiče ove teme i čoporaštva, dajem si pravo pisati sve što poželim
Dobro onda, ako nije nadprosječno osjetljivo (istina, nisi to opisala, nisi upotrijebila riječ nadprosječno, već riječi osjetljivo i povodljivo), onda ti propade argument!! Onda je tvoje dijete osjetljivo točno toliko kao i svako drugo dijete,,,dakle, u čemu je problem??U maminoj namjeri da ga zaštiti?Ok!
Neznam tko je IvanaZg, nisam toliko po forumu, pretpostavljem da je to neka forumašica s čijim se mišljenjem nisi slagala.Pa???
fanatizam s jedne, fanatizam s druge strane...
ne nisam ti ja alfa, više omega, ona koja se suprostavlja alfiMeni ovaj pasus djeluje, onako, uvredljivo.
Jer sam nekako iz prethodnog teksta stekla dojam da si ti neka vrsta alfe, dosljedna i neukalupljena. Barem si se tako sama opisala.
A s obzirom na moje pisanje i dvojbe (sad već žalim što sam se uopće uključivala i išta pisala) ne mogu se oteti dojmu da bi mene svrstala u ovu većinu, koju takvi kao ti tapšu po glavi
ja ti ne volim neophodno dominirati samo radi dominiranja i osjećaja nadmoći, ali kad alfa pokuša to nadamnom, iskezim zube i zgrabim za vrat
ali za ozbiljno, alfe su zahebana pojava u životinjskom svijetu (tu ubrajam i ljude) previše dominiraju, da ne kažem tlače, a u biti su vrlo često na krvom putu.
diči glas, istupiti, biti dosljedan ne znači biti alfa.
Pravila pisanja postova
