yours in free thought (ireligiozni topic)

[mama courage]

Ako ih bude troje- četvero, ok. Sama ne.

samo što nikad nećemo doći do tih troje - četvoro, ako netko ne učini prvi korak. :/ nečije dijete mora učiniti prvi korak, a čije bi to dijete onda trebalo biti? to je ono što moia i anin pokušavaju reći, čini mi se. ili barem eto ja pokušavam skrenuti pažnju na taj aspekt.

roditelji su osobe od povjerenja i uzor vlastitoj djeci… ako se roditelji ne žele boriti za prava vlastite djece, a tko bi to trebao činiti? nečiji drugi roditelj bi trebao izgovarati stavove nereligioznih roditelja? nečije tuđe dijete bi trebalo biti samo u borbi protiv religijske nasrtljivosti?

ne upisivanje na vjeronauk se može gledati i s pozitivne strane... podučavaš dijete svojim uvjerenjima i stavovima (pa i nedoumicama) i zajedno s njim prolaziš "životnu školu" borbe za pravo na vlastite stavove. dijete će naučiti nešto što će mu biti bitno za život, a istovremeno će znati da će imati svoje roditelje kao podršku.

mislim da je svim majkama (barem s ovog foruma) teško kad im dijete ima najbenigniju temperaturu ili se osjeća loše, pa bi htjele djetetove patnje ublažiti i olakšati i najradije svu bol i brige preuzeti na sebe. meni je jasno da svako poznaje svoje dijete i da su različite situacije u kojima donosimo odluke, ali ostaje činjenica da ako nitko ništa ne učini, sve će ostati isto. po meni također i odluka da se dijete ne pošalje na vjeronauk ima posljedice. kakve, to će budućnost pokazati. tj. to nije odluka bez posljedica. ne moraju te posljedice biti negativne, ali na neki način ne može se ni zanemariti da će na neki način uticati na dijete, kao što će uticati i ako se upiše na vjeronauk.

[moia]

samo što nikad nećemo doći do tih troje - četvoro, ako netko ne učini prvi korak. :/ nečije dijete mora učiniti prvi korak, a čije bi to dijete onda trebalo biti? to je ono što moia i anin pokušavaju reći, čini mi se. ili barem eto ja pokušavam skrenuti pažnju na taj aspekt.

roditelji su osobe od povjerenja i uzor vlastitoj djeci… ako se roditelji ne žele boriti za prava vlastite djece, a tko bi to trebao činiti? nečiji drugi roditelj bi trebao izgovarati stavove nereligioznih roditelja? nečije tuđe dijete bi trebalo biti samo u borbi protiv religijske nasrtljivosti?

ne upisivanje na vjeronauk se može gledati i s pozitivne strane... podučavaš dijete svojim uvjerenjima i stavovima (pa i nedoumicama) i zajedno s njim prolaziš "životnu školu" borbe za pravo na vlastite stavove. dijete će naučiti nešto što će mu biti bitno za život, a istovremeno će znati da će imati svoje roditelje kao podršku.

mislim da je svim majkama (barem s ovog foruma) teško kad im dijete ima najbenigniju temperaturu ili se osjeća loše, pa bi htjele djetetove patnje ublažiti i olakšati i najradije svu bol i brige preuzeti na sebe. meni je jasno da svako poznaje svoje dijete i da su različite situacije u kojima donosimo odluke, ali ostaje činjenica da ako nitko ništa ne učini, sve će ostati isto. po meni također i odluka da se dijete ne pošalje na vjeronauk ima posljedice. kakve, to će budućnost pokazati. tj. to nije odluka bez posljedica. ne moraju te posljedice biti negativne, ali na neki način ne može se ni zanemariti da će na neki način uticati na dijete, kao što će uticati i ako se upiše na vjeronauk.

da MC upravo to, ako nećeš ti zasukat rukave i lupit šakom o stol za vlastito dijete neće nitko. naša zapdana civilizacija, naš kompletan sustav vrijednosti i vrednovanja je pun rupa i nelogičnosti i oslanjati se na sustav znači povinovati se mišljenju većine i onda opet dolazimo do onoga što je anin spomenula, a čemu onda kuknjava.

[Zuska]

da MC upravo to, ako nećeš ti zasukat rukave i lupit šakom o stol za vlastito dijete neće nitko. naša zapdana civilizacija, naš kompletan sustav vrijednosti i vrednovanja je pun rupa i nelogičnosti i oslanjati se na sustav znači povinovati se mišljenju većine i onda opet dolazimo do onoga što je anin spomenula, a čemu onda kuknjava.

Nemam problema s tim da netko ne želi lupati šakom o stol, ali nemam problema s tim da ja zasučem rukave i lupim šakom o stol.
Ne zbog drugih ili čak ne toliko zbog altruizma, već zbog sebe i, najviše, svog djeteta jer su to vrijednosti koje joj želim prenijeti. Želim da nauči ne samo razmišljati, slušati, prosuđivati, kritizirati (razlučivati), već i govoriti, stajati iza sebe, ali i iza drugih kad je to potrebno, odnosno kad ti drugi ne mogu stati sami iza sebe.
Želim je naučiti da poštuje druge, ali i da prije svega poštuje sebe.
Možda će na kraju ispasti, ne znam, indiferentna ili plašljiva, a možda će od pčelice dijete ispasti pravi borac. Ipak ne možemo do kraja utjecati na to.
Ali ja ću se bolje osjećati ako joj pružim odgoj u kojem su dosljednost, aktivizam i stajanje iza svojih stavova važni principi.

[anin]

Nemam problema s tim da netko ne želi lupati šakom o stol, ali nemam problema s tim da ja zasučem rukave i lupim šakom o stol.
Ne zbog drugih ili čak ne toliko zbog altruizma, već zbog sebe i, najviše, svog djeteta jer su to vrijednosti koje joj želim prenijeti. Želim da nauči ne samo razmišljati, slušati, prosuđivati, kritizirati (razlučivati), već i govoriti, stajati iza sebe, ali i iza drugih kad je to potrebno, odnosno kad ti drugi ne mogu stati sami iza sebe.
Želim je naučiti da poštuje druge, ali i da prije svega poštuje sebe.
Možda će na kraju ispasti, ne znam, indiferentna ili plašljiva, a možda će od pčelice dijete ispasti pravi borac. Ipak ne možemo do kraja utjecati na to.
Ali ja ću se bolje osjećati ako joj pružim odgoj u kojem su dosljednost, aktivizam i stajanje iza svojih stavova važni principi.

X

Emancipate yourselves from mental slavery!None but ourselves can free our minds!!

[moia]

roditelji su osobe od povjerenja i uzor vlastitoj djeci… ako se roditelji ne žele boriti za prava vlastite djece, a tko bi to trebao činiti? nečiji drugi roditelj bi trebao izgovarati stavove nereligioznih roditelja? nečije tuđe dijete bi trebalo biti samo u borbi protiv religijske nasrtljivosti?

ovo si baš dobro formulirala...religijska nasrtljivost, jer upravo je to religija kod nas postala, nasrtljiva, to više čak i nije stvar izbora, nego ti to moraš samim time što si hrvat i tu ja vidim veliki problem nakojem se očito ljudi boje raditi. hrvati nemaju ekskluzivno pravo na boga i katoličanstvo, ali to kao da se najednom stopilo pa je ispalo najednom da hrvat znači ujedno ikatolik i obrnuto i mislim da tu leži veliki dio problema.

[suncokret]

samo što nikad nećemo doći do tih troje - četvoro, ako netko ne učini prvi korak. :/ nečije dijete mora učiniti prvi korak, a čije bi to dijete onda trebalo biti? to je ono što moia i anin pokušavaju reći, čini mi se. ili barem eto ja pokušavam skrenuti pažnju na taj aspekt.

međutim i anin je svom djetetu dala izbor i upisala ga u prvom razredu na vjeronauk. je li njeno dijete upisalo vjeronauk iz znatiželje, ili straha da ne bude jedino u razredi, ili nečeg trećeg-nevažno. nije mu rekla: ti ne ideš jer mi nismo vjernici.
i moji imaju izbor, ako žele neka idu, ako ne, ne.
a sigurna sam da je i kod drugih tako. ne vjerujem da postoje nevjernici koji tjeraju djecu na vjeronauk.

poanta je u tome da ta djeca ne bi trebala biti uopće u takvoj poziciji u koju su stavljena.
i nisam za to da se stvari prelamaju preko leđa djece, ako ta djeca za to nisu spremna.

[mama courage]

poanta je u tome da ta djeca ne bi trebala biti uopće u takvoj poziciji u koju su stavljena.
i nisam za to da se stvari prelamaju preko leđa djece, ako ta djeca za to nisu spremna.

potpuno se slažem s tvojom prvom rečenicom. ne bi trebala, ali realnost je takva kakva je i svatko od nas donosi svoje odluke. moje mišljenje je da koju god odluku doneseš to se "prelama" preko dječjih leđa. i ako ga ne pošalješ na vjeronauk, pa je usamljeno izvan učionice (s raznim varijacijama sličnog iskustva, kao što smo vidjeli) i ako ga pošalješ, pa tamo sluša (i upija) sadržaj koji kao roditelj smatraš neprimjerenim, besmislenim, nepotrebnim, štetnim ili što god. dok mu istovremeno doma prenosiš svoj vlastiti stav o tom predmetu.

s druge strane, pripadam onim roditeljima koji odluku o odlasku ili neodlasku na vjeronauk ne prepuštaju volji djeteta. sad se neki mogu čuditi kako mogu biti tako grozna i autoritativna mater, ali eto, smatram da dijete njenih godina ne može još znati donijeti dovoljno zrelu odluku o tome (kao i o mnogim drugim stvarima tipa cjepljenje, odlazak u krevet i sl.).

[anin]

s druge strane, pripadam onim roditeljima koji odluku o odlasku ili neodlasku na vjeronauk ne prepuštaju volji djeteta. sad se neki mogu čuditi kako mogu biti tako grozna i autoritativna mater, ali eto, smatram da dijete njenih godina ne može još znati donijeti dovoljno zrelu odluku o tome (kao i o mnogim drugim stvarima tipa cjepljenje, odlazak u krevet i sl.).

Ako si ti grozna i autoritativna, onda su svi roditelji koji upisuju djecu na vjeronauk bez pitanja (a takvi su skoro svi) isto tako grozni i autoritativni...ne - to je za tebe (kao i za njih) jednostavno nešto što za djecu odlučuje roditelj..

Ja sam se vodila time da je često zabranjeno voće najslađe, i onda bi taj vjeronauk u očima djeteta bio "big deal" i tako...ovako, vidjeli, čuli, isprobali, nema fame, nema vauuu što je to nepoznato na što svi drugi idu...i ipak je bolje radit nešto drugo, npr prepustit se slobodnim aktivnostima za to vrijeme

[suncokret]

s druge strane, pripadam onim roditeljima koji odluku o odlasku ili neodlasku na vjeronauk ne prepuštaju volji djeteta. sad se neki mogu čuditi kako mogu biti tako grozna i autoritativna mater, ali eto, smatram da dijete njenih godina ne može još znati donijeti dovoljno zrelu odluku o tome (kao i o mnogim drugim stvarima tipa cjepljenje, odlazak u krevet i sl.).

potpuno se slažem i ja svoje nisam htjela upisati u prvom razredu, ali je mm imao dvojbi.tada bi to i lakše prihvatili-mi ne idemo i gotovo.
ali da se mm i složio, ili da mi se dalo ustrajati na tome da ne idu (danas mi je žao što nisam), slušali bi i djecu. u smislu da bi ih upisali ako bi dramili i baš inzistirali, a ja procjenila da bi im bilo preteško nositi se s tim da jedini u razredu ne idu.
pretpostavljam da bi i ti tvoju pustila da ide kad bi ona baš zapela i ako bi joj to bilo jako važno. i ako bi procjenila da će se ona teško nositi s tim. vjerojatno ne bi išla na štetu svog djeteta samo zbog vjeronauka.
nisu sva djeca jednaka,a niti sve sredine.
jednostavno ne bi trebali biti u situaciji da se u školi moramo izjašnjavati o vjeri. a mi odrasli bi se trebali pozabaviti time.


problem je još veći i time što u našim školama ustvari niti nema izbornih predmeta, za niti jedan izborni predmet nije osigurana alternativa za djecu koja taj predmet ne izaberu. bar je kod nas tako, niti za vjeronauk, niti za informatiku i strani jezik. tako da je to po meni problem s kojim bi se ministarstvo ozbiljno trebalo pozabaviti. ovako imamo izborne predmete, koji to ustvari nisu i djecu koja lutaju hodnicima ako na neki izborni predmet ne idu. a ni čekanje po knjižnicama mi nije neko rješenje. a da ne govorim kako već od 6. razreda imaju po 7 sati jer treba to sve potrpati u raspored.
kad bi se uvela alternativa za sve izborne predmete i ukinulo da se izborni predmet održava ako je upisan dovoljan broj djece i s vjeronaukom bi bilo lakše.