emso, ne znam, meni ne stoji usporedba.
zato što nepohađanje vjeronauka nije djetetova odluka.
može biti, kao u slučaju anin. zato sam se i začudila njenom čuđenju. al dobro, čim vidim pet upitnika za redom na kraju rečenice, prođe me volja.
ali, u principu nije. djetetova odluka. ja svog nisam pitala jel bi išao il ne.
da pitaš dijete, malu od pčelice, jel bi rađe bila u razredu ili na hodniku, mislim da znamo što bi ona odgovorila.

roditelj koji šuti i trpi, misleći da je za njegovo dijete najbolje da i ono šuti i trpi
dakle, realno, mislim da prvašić može šutit i trpit sam na hodniku. zato što eto, njegovi roditelji ne vjeruju u boga. ili, vjeruju u boga, al ne u KC. il sto i jedna druga kombinacija.
i upravo zato, ja se s pčelicom slažem.
i upravo zato - vjeronauku jednostavno NIJE mjesto u školi.
i zato se buniti moramo prije svega mi, koji takvih problema kao pčelica nemamo.
samo, kako se buniti?
dok je, kako stvari stoje, vjeronauk jedan od najsigurnijih predmeta u našim školama.
jedini predmet iza kojeg stoji međunarodni ugovor.