Mojca prvotno napisa
tu je problem do vjernika i ne poznavanja vlastite religije i zakona, nema tog svećenika koji bi mene prisilio da ja prisilim svog muža da obavi sakramente krštenja, pričesti i krizme samo zbog sakramenta vjenčanja.
drugo kumovi su svjedoci, jedino krsni i krizmeni kum djeteta "Mora" imati sve sakramente jer je on pratitelj djeteta u vjeri...
moj problem je taj što se "nakotilo" toliko "vjernih" ovčica da ja više nemam onaj isti osjećaj prema crkvi kao nekad....za mene je to sad isključivo kako reče bodulica "moRAŠ zbog drugih" nego "ja to vjerujem i želim".
Kad sam počela planirati svoje vjenčanje i rekla svojoj najboljoj prijateljici da postoji mogućnost da se ne vjenčam u crkvi, gledala me je u čudu i zgražala se, kako to da meni to nije bitno. KAd sam rekla da ja baš zbog svoje vjere ne želim stupiti u brak u crkvi ako to znači ucjena i uvjetovanje da mi suprug mora biti kršten, onda je opet nešto probala natuknuti na način pa neka to obavi, zašto on ne bi napravio nešto za mene, znaš da su svi tako se krstili, ja sam samo rekla da u tom slučaju ja gazim preko svih svojih uvjerenja i vjerovanja i da onda moja vjera gubi smisao....
ja se dvoumim o vjeronauku iz dva razloga (imam još vremena za odluku), Išao bi na vjeronauk sigurno da je on organiziran u crkvi, ili u školi ali da nema apsolutno nikakvog utjecaja na nastavni program i da je zadnji sat nastave kad oni koji ne idu mogu otići doma ili u boravak, a oni koji idu imaju još taj jedan sat.... vjeronauku nije mjestu u nastavnom programu državnih škola.
meni je vjeronauk ostao u lijepom sjećanju, dva puta tjedno po 45 minuta druženja sa nekim drugim klincima (ne samo onima s kojima ideš u razred) imala sam puno više prijatelja, nakon vjeronauka smo se igrali u župnom dvorištu, kapelani su sa dečkima igrali nogomet i nije im bilo bitno dali dečki idu na vjeronauk ili ne....
 |
|||
