Citiraj mama courage prvotno napisa Vidi poruku
s druge strane, pripadam onim roditeljima koji odluku o odlasku ili neodlasku na vjeronauk ne prepuštaju volji djeteta. sad se neki mogu čuditi kako mogu biti tako grozna i autoritativna mater, ali eto, smatram da dijete njenih godina ne može još znati donijeti dovoljno zrelu odluku o tome (kao i o mnogim drugim stvarima tipa cjepljenje, odlazak u krevet i sl.).
potpuno se slažem i ja svoje nisam htjela upisati u prvom razredu, ali je mm imao dvojbi.tada bi to i lakše prihvatili-mi ne idemo i gotovo.
ali da se mm i složio, ili da mi se dalo ustrajati na tome da ne idu (danas mi je žao što nisam), slušali bi i djecu. u smislu da bi ih upisali ako bi dramili i baš inzistirali, a ja procjenila da bi im bilo preteško nositi se s tim da jedini u razredu ne idu.
pretpostavljam da bi i ti tvoju pustila da ide kad bi ona baš zapela i ako bi joj to bilo jako važno. i ako bi procjenila da će se ona teško nositi s tim. vjerojatno ne bi išla na štetu svog djeteta samo zbog vjeronauka.
nisu sva djeca jednaka,a niti sve sredine.
jednostavno ne bi trebali biti u situaciji da se u školi moramo izjašnjavati o vjeri. a mi odrasli bi se trebali pozabaviti time.


problem je još veći i time što u našim školama ustvari niti nema izbornih predmeta, za niti jedan izborni predmet nije osigurana alternativa za djecu koja taj predmet ne izaberu. bar je kod nas tako, niti za vjeronauk, niti za informatiku i strani jezik. tako da je to po meni problem s kojim bi se ministarstvo ozbiljno trebalo pozabaviti. ovako imamo izborne predmete, koji to ustvari nisu i djecu koja lutaju hodnicima ako na neki izborni predmet ne idu. a ni čekanje po knjižnicama mi nije neko rješenje. a da ne govorim kako već od 6. razreda imaju po 7 sati jer treba to sve potrpati u raspored.
kad bi se uvela alternativa za sve izborne predmete i ukinulo da se izborni predmet održava ako je upisan dovoljan broj djece i s vjeronaukom bi bilo lakše.