Razgovaraju valjda nešto. Ali što? Vjerojatno im govore ono što i gradonačelnica Knina.
Pa im je onda teško prihvatiti da je netko preživio konclogor i nakon toga rekao "da nije bilo vjere, da nisam u tome našao utjehu, ne bih preživio", a da je drugi iz istih uvjeta zaključio "da ima boga milosrdnog on ne bi dozvolio ovakve strahote".
A obojica imaju svoju osobnu dramu i osobnu interpretaciju te drame.
To što su tvoji roditelji tumačili tebi, rehab, tumačim i ja svojoj djeci. Najbolja frendica moje kćeri (bez obzira što su zajedno jednom godišnje, u njezinoj glavi je najbolja) nije ni iste nacije, a o vjeri da i ne govorim, nije religiozna.
One to nisu ni znale do ove godine, ko da djeca o tome pričaju,a kad je skontala, čudo neviđeno- zar netko ne vjeruje u boga?Stvarno?Ne ide u crkvu? Stvarno? Pa zašto? Kako?
Djeca ne mogu da to ne gledaju iz svoje male, uske perspektive, iz svijeta u kojem oni žive.
I kad im roditelj onda taj svijet ne raskrili i ne proširi, nego ga još suzi,
onda dobijemo to što dobijemo.
Ne bih rekla da je javni prostor kod nas kontra manjina, tu mislim na većinu medija i većinu novinara,
ali je onaj intimni prostor, kvartovski, školski, obiteljski, uskogrudan i zatrovan.
Duduše, nije ni to jednako u svim sredinama i svim regijama, ona južna u tome prednjači.
Rekla sam da neću više pisati, a jesam, nadam se da me neće nitko ništa pitati pa da opet ne pregrizem jezik.
