MC, to sam i ja htjela napisati
Jennifer, meni je strašno da "ja ne vjerujem" ili "ja vjerujem" izaziva sablazan.
Mislim da bi škola trebala biti prostor u kojem se sluša kad drugi pričaju, propituje njihove stavove, razgovara o njihovim iskustvima... Škola mora biti mjesto razvijanja znatiželje, dijaloga, debate ako hoćete... A ne zgražavanja, ignoriranja, bojkotiranja.
Recimo, ovo s Lustigom mogao je biti sjajan uvod u sat vjeronauka ili etike na kojem se razgovara o tome kako iskustva oblikuju stav prema vjeri, u sat razredne zajednice gdje bi se razgovaralo o (ne)vjerovanju, međusobnom odnosu vjernika i nevjernika, o tome koliko je vjera danas privatna ili javna stvar itd.