Kao vjernik katolik, teolog, predavač crkvene povijesti na Teologiji u Rijeci reagiram na izjave kninske gradonačelnice o tome kako ne može dopustiti da na prostoru njezinoga grada netko govori o nepostojanju Boga, odnosno na raspravu izazvanu otkazivanjem projekcije i predavanja gospodina Branka Lustiga. Spomenuti bojkot, osim što je u svojoj biti pogrešan, jest i štetan za položaj katolika u hrvatskoj javnosti jer se na taj način stvara dojam o netolerantnoj vjerničkoj zajednici. Oni koje stoje iza bojkotiranja nameću se za čuvarima nauka koji očito ne poznaju. Vjera nije ideologija, a istinski dijalog između vjernika i nevjernika, između vjere i nevjere, potreban je i današnjemu društvu. Razni teolozi u prošlosti do danas pitali su se o razlozima nevjere, kao što su i nevjerujući tražili putove do istine. Pravi dijalog između vjernika i nevjernika, bili oni ateisti, agnostici ili nešto drugo moguć je jedino u iskrenoj atmosferi u kojoj svatko može javno izraziti svoj stav.
Kardinal i bibličar Carlo Maria Martini, koji je preminuo krajem kolovoza ove godine, tijekom svoga dvadesetogišnjeg razdoblja upravljanja milanskom nadbiskupijom pokrenuo je vrlo zapaženu akciju dijaloga vjernika i nevjernika uspostavljajući nadaleko poznate Katedre nevjerujućih na kojima je redovito ugošćavao intelektualce nevjernike njegujući dijalog s onima koji su daleko od Crkve. Na hrvatskom jeziku imamo prevedenu raspravu između Martinija i Umberta Eca pod naslovom »U što vjeruje tko ne vjeruje?«. Nemali broj analitičara u toj Martinijevoj inicijativi vidi nadahnuće za nedavno otvaranje sličnog vatikanskog tijela pod vodstvom kardinala Gianfranca Ravasija (Cortile dei gentili) koji od 2007. vodi Papinsko vijeće za kulturu. Zadnja inicijativa toga tijela održana je prije nekoliko dana u Stockholmu u Kraljevskoj akademiji znanosti.
Tragedija Židova i holokaust jest tema o kojoj treba javno govoriti i poučavati mlade generacije. Naša mjesna Crkva u to se aktivno uključila: Riječka nadbiskupija sudjeluje u edukaciji mladih o holokaustu, a u suradnji s Yad Vashemom uputila je svećenike i vjeroučitelje na edukaciju. U teologiji 20. stoljeća tragedija holokausta, čiji je Auschwitz postao simbolom, ostavila je svoga traga. Bilo je čak teologa koji su govorili o poteškoći teološkog govora o Bogu nakon holokausta. Ustvari je riječ o tome da se u okolnostima 20. stoljeća opet postavilo pitanje koje čovjeka prati otkad zna za sebe: pitanje zla u svijetu. Kako pomiriti postojanje zla i pravednog Boga? Tko se želi pobliže o tome informirati neka posegne za teološkom literaturom. Unutar teologije materiju koja se time bavi nazivamo teodicejom.
Kao crkveni povjesničar mogu ovdje reći da u povijesti Crkve postoje ne samo svijetle, već i tamne stranice. Križarski ratovi koji se spominju u filmu svakako spadaju među njih. Tu su i druga pitanja poput inkvizicije, odnosa kršćana i Židova, postupci prema domorodačkom stanovništvu novih kontinenata itd. Prigodom pripreme za obilježavanje godine Velikog jubileja 2000. godine neke od tih tema obrađene su na velikim znanstvenim skupovima o kojima su izdani prateći zbornici radova. Blaženi Ivan Pavao II. izričito je odbacio netoleranciju u određenim epizodama povijesti Crkve, javno zatražio oprost te pozvao sve katolike na »čišćenje memorije« – piše dr. sc. Marko Medved