Na temu vrijeđanja...

Ja sam iskreno postala sklona teoriji (i praksi) u kojoj u stvari izbjegavam bilo kakav dijalog (tj. diskusiju) o (ne)vjerskim temama s osobama drugacijeg misljenja od mog. A razlog je upravo taj sto se najcesce nadjemo uvrijedjenim ma kako ja ili oni formulirali nase stavove.

Npr. citanje bilo kakve propovijedi ili clanka nekog svecenika i sl. (tipa taj Rebic) uvijek mi dignu zivac iz razloga sto su pisani na nacina da je pisac
a) uvijek samouvjeren da barata potpunom i apsolutnom istinom (dok ja uvijek ostavljam mogucnost da sam u krivu odnosno dopustam nacelno mogucnost da me se uvjeri u suprotno)
b) pri tome najcesce iznosi stavove koji su meni neprihvatljivi jer je u stvari cijeli clanak u svojoj biti meni uvijek neprihvatljiv s obzirom da iz njega uvijek izvire ako nista drugo onda makar apriorni stav bez ikakve podloge/dokaza tipa "Bog nas sve voli..." sto u meni uvijek izazove reakciju "Je, zato je tako divno na svijetu sto nas taj svemoguci Bog toliko voli..." tj. vrijedja me takvo ocigledno gazenje zdravog razuma i zakljucivanja temeljem ociglednih cinjenica - da ne spominjem ove homofobne izjave, pa izjave o polozaju zene/obitelji u drustvu itd.

S druge strane meni sva ta (meni bizarna) vjerovanja o "bezgresnom zacecu", "dusi jednostanicnog embrija" i sl. izazivaju jaku zelju da postavim jedno 100 podpitanja ali onako cisto kao intelektualni izazov da nekako probam shvatiti i propitati internu suvislost takvih misljenja, no objektivno jednako bi mi bilo interesantno raspravljati s nekim o tome koliko su i zasto Marsovci zeleni bez ikakve realne sanse da me sugovornik uvjeri da Marsovci uopce postoje a kamoli da su zeleni (iako opet - dopustam nacelnu mogucnost da me uspije u sve to uvjeriti ako su mu argumenti dobri) - no ono sto se redovno desi je da nakon mog 10-og pitanja se suprotna strana nadje uvrijedjena kad s par pitanja dodjes do duboke nelogicnosti tih njihovih uvjerenja (jer nitko ne zeli u tudjim ocima ispasti kao netko tko vjeruje u potpuno nelogicne da ne kazem neku drugu rijec stvari).

S druge strane mene pak ti isti vjernici uredno vrijedjaju svojim izjavama, od ovih tipa Visnjine rodjakinje koji uredno izjavljuju u nemogucnost moralnosti i postenja osoba koje ne vjeruju u Boga do recimo meni apsolutno omrazene sintagme "Pa moras u nesto vjerovati" na sto svaki put zelim odgovoriti "A zasto bi morala zaboraviti na razum i prepustiti se vjerovanju?" No vidjeli smo iz linkanog clanka da je to u stvari nacelni stav i samog pape kao i cijele RKC da je razum nesto u svojoj biti nepozeljno vjerojatno zato sto je jasno da je krajnja kozekvenca cisto racionalnog (razumskog) pristupa zivotu neminovno nestanak vjere i vjeroavanja.

Nekad je RKC vodila bitku protiv edukacije i obrazovanja, npr. famozna "Timeo hominem unius libri" (Bojim se čovjeka jedne knjige) Tome Akvinskog koja je koliko znam inicijalno bila misljena u smislu da se ne bi uopce trebalo citati knjige a ne ove danasnje moderne interpretacije te izjave. Uostalom, koliko su samo Biblija spalili u povijesti - znaci ne heretickih knjiga nego bas Biblija - jer su bile pisane na "krivom" jeziku... Danas je obrazovanost previse cijenjena vrlina da bi se i dalje protiv toga borila, pa sad valjda vodi bitku protiv razuma, uredno se daju izjave o tome da se previse preispituje (= previse razmisljate) i sl i jos je to kao drustveno prihvatljivo???