i sto, ako bismo uopce utvrdili razliku u nacinu zivota, ako meni, recimo, ne bi padalo na pamet priblizavati svoj nacin zivota teistima? jer me ne zanimaju. jer zelim biti okruzena samo sebi slicnima (cemu i teisti teze).
izvrsno se reagirale cure na prethodnoj strani, rijec je o nesvjesnom prikazivanju osjecaja superiornosti jer se vjeruje, a mi endemicni edelweissi bi trebali priblizavati svoje nacine zivota?
malo morgen.
ne znam kako ostali, ali uopce ne ocekujem i ne prizeljkujem razumijevanje od vjernika. samo od sebi slicnih. kao sto ne razumijem vjernike i ne mislim da je njima bas nesto posebno stalno do mog razumijevanja. unatoc tome, ne dodjem im na topic i uvjeravam ih da im je ovo izvrsna prilika da svoj nacin zivota priblize onim tamo nevjernicima. kajgodizam.
i ta silna potreba za politickom korektnoscu jest takodjer - mana. i floskula.
Možda ti težiš, ali to nije pravilo da se ljudi na taj način dijele.
Ljudi vjerojatno teže biti okruženi sebi sličnima, ljudima sa sličnim stilom života, ali da bi to podrazumijevalo da je netko iste vjere... ne znam baš. Meni se to konkretno nije uopće poklopilo u životu, to "stil života" znači mi i slične interese, knjige, filmove, glazbu, sličan pristup odgoju djece, mjesta za izlaske, humor, neku zajedničku "mladenačku povijest", političke stavove (e, to mi je bitno, ne bih se mogla aktivno duržiti ni razumjeti s nekim desničarem, pa makar najsvetiji katolik bio), .., ne znam sad kako to baš objasniti, ali molitva i odlazak na misu su jedan dio života, ali ostalo "po stilu" može biti vrlo slično, ako ne i isto, vjerniku i ateistu, ako su se kliknuli.
U mom stvarnom životu nisam primijetila razliku u "ljudskosti" između vjernika i ateista. Po samoj biti vjere to bi se trebalo odmah uočiti, ali najčešće nije tako (čast iznimkama). Tko je đubrence, takav je, u vjeri i nevjeri, tko ima moralni zakon duboko usađen u sebi, drži ga se, prakticirao neku religiju ili ne. I ovdje na forumu, ima ljudi kod kojih osjetim srce veliko ko kuća, čitam drugdje na forumu - ateist, ili pak vjernik popuje, doda tu i tamo koju frazu koja bi trebala navesti na to da je otvoren, a osjetiš da nije. Ne znam jel' vi svi to osjećate, ali ja da, neovisno o riječima, iz nekoga izbija tolika količina zloće da te prolaze srsi, bez obzira na mazne riječi, ili obrnuto, netko nastupi drsko, a opet vidiš malog pesa. Potpuno nevezano o teizmu/ateizmu.inače, meni nije bitno jel' netko od meni bližnjih atesit ili pripadnik neke vjere. polazim od toga da su mi bitni kao ljudi, a ostalo je dio njihove osobnosti.
Tu bih stala u obranu zeljke 231. Nju samveć prije snimila kao jednu od najstrpljivijih i svakako dobronamjenih sugovornika.
Tako sam ga i ja shvatila, zato nisam ni čitala valjda prve 23 strane, tek sam kasnije bacila oko usput, pišući druge teme, i reagirala na par činjenica. Bilo bi dobro da može zaživjeti ikakva tema gdje se može raspravljati, ali očito ne može. Zato nam trebaju oaze. Inače bih se ja, sklona filozofiranju na dugo i na široko već upustila u teorije razuma i nerazuma, ali ovako, nemam kad, a i bolje da nisam svakom loncu poklopacMoram dodati i to da ovaj topic ne služi raspravi teista i ateista, to je već rečeno nekoliko puta (kao i to da se takav topic može otvoriti pa neka tamo raspravljaju oni koji to žele), već je otvoren kao mjesto gdje bi ateisti međusobno razgovarali i razmjenjivali iskustva, strahove, frustracije, linkove...pa, ako je nekome do toga, i kolutanja očima, viceve na račun pape i sl. U čemu je problem?![]()
za par godina kad moje dijete krene u školu, neću morati razmišljati o tome što će raditi za vrijeme vjeronauka jer će ići na vjeronauk (ako ga još bude), ateisti o tome razmišljaju.
nitko nije radio nikakav pritisak na mene da ga moram krstiti jer smo to ionako planirali, a i ovdje sam čitala da se mnoge mame moraju s tim nositi.
navečer se molimo i zahvaljujemo Bogu na ljudima u našim životima, ateisti vjerojatno imaju drugačiji način završavanja dana.
kad se nađem pred nekom velikom odlukom, pokušavam što više moliti kako bi moja odluka bila ispravna, ateisti sigurno imaju drugačiji način promišljanja.
sigurno je razlika i u promišljanju o smislu života..
mama courage, ona tribina koju si nedavno linkala; tribine u godini vjere gdje će sudjelovati dr.sc. Pavel Gregorić i dr. sc. Ivica Raguž.