pa ovo prvo se bas ne bi slozila jer ja silno ne zelim da mi dijete ide u skolu na vjeronauk vec u crkvi.

pa i drugo je diskutabilno, niko nikad nije radio pritisak na nas i pitao nas kada cemo krstiti djecu. mislim da je to vise do okoline.

sto se tice odluka, o njima takodjer promisljam, molila se za konkretni problem/nedoumicu/odluku koju imam. jako vazem sve u zivotu.

navecer spremim dijete za spavanje, nekad pogleda crtic, nekad joj se cita knjiga, pomazimo se i pomolimo prije spavanja.

osim mise i molitve ne vidim razliku u danu koju imamo cvijeta i ja koju ne bi imale samim time sto smo drugacije osobe. ne bi to bas nazvala nacinom zivota koji se razlikuje iskljucivo jer je neko vjernik, a netko je ateist.
i tvoj zivot se razlikuje od tebi bliske osobe. pa i od tvojih roditelja, zar ne?