danas smo imali roditeljski, završio je, odnosno ja sam otišla s njega prije cca 2 sata a još se tresem od nervoze u sebi, da nisam žurila po Šeficu na engleski, mislim da bih bila rekla puno previše i ne bih više birala riječi. dakle, ukratko, jedna majka zbog nedavne osobne tragedije ne želi da joj dijete za par dana ide s razredom na groblje paliti svijeće. druga, nakon što se samoprozvala zastupnicom svih drugih ("ja sam glasna pa sam zato u pravu" tip) bezobrazno joj kaže da dobro, ako će to njeno dijete povrijediti neka sva druga ne idu, ali ...bla bla. treća se javlja da ona ne radi pa može pričuvati dijete čija majka ne želi da ono ide, tu ja uletim s primjedbom da problem nije tehničke naravi, tko će čuvati dijete, ali mislim da učiteljica iako kao pokušava pomoći, lagano i na finjaka pritišće ovu prvu da da pristanak, no ona pokušava objasniti da ne želi da zbog njenog djeteta svi drugi ne idu, ali ne želi ni da bude izdvojeno...uleti učiteljica sa primjedbom u vezi obilježavanja dana kruha ("da, rekla mi je da ne smije jesti blagoslovljeni kruh"... meni se pali lampica, to je jedna od dvije hrabre majke koje nisu upisale dijete na vjeronauk, koja se bori za svoje dijete, a učiteljica ju je "izložila" da je većina pravovjernih razapne i označi, da je uvjeri da to što ona ne želi nema nikakve snage i nije važno, jer svi ostali žele, jednostavno umiru od želje da im djeca s učiteljicom pale svijeće pod križem...) žena na rubu suza objašnjava da je upisala dijete u državnu, a ne katoličku školu i odlazi iz razreda, ja se osjećam strašno, kažem učiteljici da to nije trebala tako, ona pita a kako je mogla - kažem da je mogla poslati obavijest i tražiti suglasnost pisanim putem, a ne da se tu nadglasavamo i ženu stavljamo u takav položaj. onda se javi jedna uvrijeđena koja kaže da ova "nas" vrijeđa, pa naša djeca idu na vjeronauk, pa očito ova mrzi crkvu...bla... bljuč. većina nešto mumlja sebi u bradu ili šuti, ja se okrećem i pitam je kako to nju vrijeđa što netko želi odgajati svoje dijete drugačije? ova ušuti, pa učiteljica kaže da u školi ima raznih vjera, pa ja kažem da ima ali ima i ateista, da ljudi imaju pravo i ne vjerovati...sve u svemu, tada shvaćam da moram krenuti, a to je bila zadnja točka dnevnog reda, ali i zadnja točka do koje sam se uspjela kontrolirati...oprostite, mm je na putu, trenutno u avionu, nemam kome ispričati taj događaj i opisati taj osjećaj da se topim u moru primitivizma...malo mi je sad lakše, osim što me opet pere osjećaj da sam pogriješila što sam zaokružila da na anketi za vjeronauk (u uvjerenju da će ta prva godina brzo i bezbolno proći)...