baš mi se nekako nameće slijedeće razmišljanje:

Nije li vjerska (ne)pripadnost osoban podatak? I kao takvom, osobnim podatkom, ustavom RH (čl.37) zajamčeno nam je pravo na njegovu sigurnost i tajnost (u skladu s time ni u popisu se ne moramo izjašnjavati)... A što je onda odluka u pohađanju/nepohađanju vjeronauka u školi? Netko će reći kako to nije isto (kao što nije isto tv pretplata i tv pristojba), vjeronauk pohađaju i „nevjernici“, baš kao što i neki vjernici odbijaju pohađati vjeronauk, ali u osnovi riječ je o suptilno skrivenoj prisili izražavanja, što je po meni dovoljno za propitivanje ustavnosti ugovora s Vatikanom (vezanih za vjeronauk i škole).