Citiraj ina33 prvotno napisa Vidi poruku
Što je to "duh vjere", u stvari? Službeni neki stav? Ono što misli prosječni vjernik?

"Službeno" je... vjerojatno ili-ili - s Bogom je dobro, bez Boga je zlo, opet... vjerojatno je Biblija jedna široka knjiga i našlo bi se tumačenja i tumačenja i ono... skoro pa za sve tu možeš naći citat, ako jako tražiš, pretpostavljam.

Mislim... i za zakone, koji bi trebali biti 0 ili 1 imaš tomove tumačenja.

Tj. - što je tebi službeno? Papa Ivan Pavao II? Papa Ratzinger? Don Grubišić? I bet you da bi se od ta 3 dobila 3 stava na te teme, za neke bi se ziher svi držali kontra (MPO, abortus), ali za neke "blaže" bi se vjerojatno razilazili (tipa ovo... može li osoba bit dobra i ne vjerovati, za to sam skoro pa onako... ne bi dala ruku u vatru, ali, evo, ovo bi don Grubišić vjerojatno pozitivno odgovorio).

I "službeno" je ipak podložno promjeni, ma kako teško i ma kako sporo.

možda najbolje da majke koje odgajaju svoju djecu "u duhu vjere" odgovore na to pitanje, što je to duh vjere.

usudit ću se reći da nekako mislim da papinska riječ, barem po pitanju katoličanstva, ima veću težinu nego leonisina (koliko bi god voljela da je obrnuto ). znam da unutar kršćanstva postoje raznorazne interpretacije božje riječi tj. raznoraznih pravaca (i crkava), svjesna sam i da jako puno vjernika smatra da ima svoju osobnu povezanost s bogom (koja se u nekim situacijama često ne podudara s onima što veli kler ili crkveni nauk ili biblija ili što god je nekom vjerniku, konkretno katoliku temeljni izvor). ne smatram mojom zadaćom, a niti to želim, dijeliti vjernike na prave ili ne (ako netko za sebe kaže da je vjernica - poštujem njen osobni odabir svog identiteta), ali nekako neki osnovni koncept, neki osnovni postulati moraju postojati da bi netko rekao da je vjernica?! u bibliji se stvarno može naći svačeg napisanog, možda da u to i ne ulazimo. u biti, ne tražim ni neki odgovor, koliko želim reći da ne bi trebalo relativizirati vjeru (ajme, kako to zvuči iz mojih usta ) ako si katolik osnova je da vjeruješ u boga (takvog kakvog ga prikazuje biblija, katolička crkva?), ne vjeruješ u krishnu (prema njemu si ateist tj. akrisnovac ), osnovno je da prihvatiš svrhu isusovog rođenja i smrti, dogmu svetog trojstva i sl. svoje potomke tome učiš... učiš ga božjoj ljubavi, poniznosti i sl. sad mogu ja reći da je meni koncept te poniznosti stran, da me čak odbija sama ta riječ, pa će se naći već netko da mi objasni da to nije takva poniznost niti je robovanje (u islamu) takvo robovanje kakvo sama riječ pejorativno sugerira, i ajd de, mogu prihvatit takvo objašnjenje, ali ajmo na nešto konkretnije. sigurno nikad neću reći svom djetetu, niti živimo tako da smatramo da je isus umro za iskupljenje grijeha niti smatram da je istinito da je maria bezgrešno začeta, ma da je uopće postojala. sad sam naravno izgubila nit... ajmo gledati ovu tribinu, možda bude tamo nekih odgovora (sad će mi se imputirati da ja prikriveno i duboko u duši želim biti vjernica )



eh, da... to s tumačenjima u pravu nije baš isto tumačenjima svetih knjiga; analogija je izričito zabranjena u kaznenom zakonu.