Emso, bojim se da nećeš na ovom topicu naći što je to "duh vjere", a i da zatražiš službena stajališta službenih osoba, vjerojatno bi se razlikovala, ko što o istoj stvari možeš dobit 2 pravna mišljenja, od odvjetnika, na isti zakon, iako je zabranjeno ovo, propisano ono itd. Gledaj trgovačko ili bilo koje sofisticirano pravo, ne ono - jesi ubio ili ukrao.

Tj. možeš dobiti ono što je to "duh vjere" za osobu x ili y. Pa gledaj samo ustezanje od predbračnog seksa - koji posto katolika se toga pridržava? Ono... vjerojatno, u Hrvatskoj, minoran, tipa da novine pišu o njima. I što sad - ovi drugi su svi "nepošteni katolici"? Nema šanse. Nije to tako "0-1-nasto", pa niti oko najjednostavnijeg postulata di nema puno što se kao filozofirat.

Meni osobno baš nije išlo u vjeri to što ja imam potrebu za "0-1-stim". Ja čak mislim da i većina stvarnih ateista upravo s tim ima problem (upravo zato jer pita zašto, traži dokaze, nije im logično - ili je ovako - dokazljivo, ili je onako - područje vjerovanja i proizvoljnosti). Prihvaćanje religije zahtijeva "ne 0-1-sti" mentalni sklop, tj. ne traženje dokaza, ne traženje crno-bijelog, prihvaćanje nekih logičkih proturječnosti, ako se mogu tako izraziti, ne znam bolje.

I meni se čini pretjerano da moj "način života" je neki spešl u odnosu na prosječnog vjernika. Najviše je tu trvenja oko vjeronauka u školi, tj. mjestima di se religija čini "službenodržavnom". Da nije toga, puno manje bi trzavica bilo.