Ne znam je li se kuži... ali ono... za prihvatit vjeru moraš bit iznad 0-1, kako ja to vidim, tj. ići beyond evidence (ko u onom filmu Contact s Jodie Foster), a ja to nemam potrebu/ne želim, meni je evidence jedino uporište i želim da to ostane jedino uporište, inače ode sve, kako ja to vidim u kaos, pa na svaku temu imaš "ja vjerujem o cjepivu ovo, a ja ono, ja vjerujem da crni kim liječi, ja vjerujem ono itd. itd. itd.", ma kako god znanstvenici danas tvrdili jedno, sutra drugo - ja prihvaćam svim srcem taj "relativizam" da ništa nije stalno, sve je podložno promjeni... i živa mi je muka kad mi neko tvrdi "to je tako i tako" kao neka trajna vrijednost, od odgoja, do jela, do attachment parentinga, do ovoga ili onoga - kad je stvarno sve promjenjivo, barem kako ja to vidim, i možemo govoriti samo o "za trenutnu generaciju prevladavajućoj "istini"".
I unatoč tome, toj kao "nesigurnosti"... it's OK, može se živjeti sretno i bit dobar čovjek. Ne znam je li bleblećem i je li iko razumije što pokušavam reći. Meni je taj "relativizam" moje živo blago, jako mi je dobar, dobro me služi, čini mi se.