Citiraj mama courage prvotno napisa Vidi poruku
pa ih to što se u tim religijama govori o tome da oni koji ne vjeruju u tog boga su osuđeni na propast ili što već - ne tangira previše. oni po postulatima drugih vjera, pa i po postulatu vlastite vjere tj. religije smiju samo vjerovati u jednog određenog boga, u druge ne.
Monoteističke religije vjeruju u istog, jednog Boga, različito ga zovu. Različiti su nosioci te vjere, proroci, a stoji i svojatanje "načina spasenja", svog, kao jedinog ispravnog načina dolaska tom Bogu. To je meni jedan od "bisera" religija. Tipa, jedni će se spasiti jer su kršteni kao djeca, a drugi tvrde da im je to niškoristi jer trebaju ponoviti ceremonijal kao odrasli, inače ništa. Prošo rok. I tako. Meni to nije ključno, ali ljudi se satiru zbog sličnih stvari.

tako ni mene ne tangira ovo što sam pušioničarka po kc. dapače, može biti i da svi živimo u nečemu poput matrix
A možda bude i razvrstavanje u pakao ili raj ala Monty Python, kad je sve kršćane sprašio u pakao -sorry, narode, Židovi su ipak bili u pravu . Očito svatko svojim izborom preuzima i rizik tog odabira.

s ljudske strane (ono što si rekla, u realnosti, u kontaktu s drugim ljudima) me vrijeđa takvo "ili... ili" posebice kad se takvo razmišljanje postavi kao nešto što me ne bi trebalo vrijeđati jer je to eto "tako, moja vjera koju slobodno smijem izreći". pitam se čemu onda druženje s osobom koja me stavlja i "ili ... ili" položaj. tj. vrijeđa me što se ne može učiniti taj ljudski/logički skok kao što si ga ti objasnila, ali opet se pitam, ako se učini, je li se time iznevjeri postulati tog vjerovanja? što opet nije u duhu tog vjernika (uf, sad već ulazimo u ozbiljne rasprave, pa ne bih, pretpostavljam da znaš što želim reći).
Da, skužila sam.
Može se učiniti iskorak, zašto ne, to je sasvim u duhu vjere i nisu iznevjereni postulati jer "udaljenost" od Boga zahvaća i same vjernike, više ili manje, rjeđe ili češće, svaki grijeh, svaki loši postupak je određeni odmak od apsoluta dobra i kakav bi to odmak bio priznati evidentnu činjenicu da dobra i zla ima i u vjernicima i u ateistima.
"Duhovna slika" čovjeka, ljudio općenito, je prilično šargopirgasta, sivkasta, ne vjerujem da se osudom ateizma želi upozoriti vjernike da kad čuju na cesti da je netko ateist pljunu tri puta i poškrope ga krštenom vodicom.
Pretpostavljam da upozoravaju na opasnosti nepriznavanja postojanja Boga kao na opasnost od "otvaranja vrata i prozora", slobodnom ulasku nekim drugim duhovnim silama, onima s druge, kontra strane od Boga, kojih možda nismo svjesni.
Po toj logici, nepriznavanje Boga kao vrhunskog dobra, plodno je tlo ulasku onoga lošega, koji to, navodno, jedva čeka.
Kao kad ne priznaješ državnu vlast pa si otvorio vrata "zaštiti" mafije, koja odmah uskoči, vidi svoju priliku, pronađe načina da čovjeka uzme pod svoje "okrilje".
Pretpostavljam da se na taj način razmatra ateizam, kao načelno suprotstavljen vjeri,
jer ne vidim drugog objašnjenja za toliko oštre riječi i tako teška upozorenja.
Mislim da u stvarnom životu ni vjernici ni ateisti, većina njih, nisu svjesni ili ne vjeruju da njihovo deklariranje za ovo ili za ono u nekim duhovnim sferama ima neke dalekosežne posljedice.
(ja bih voljela da mi na ove moje teorije netko od vjernika koji se možda malo bolje razumije dade kakav mig, makar na pp, jel' to šta stoji, da ne iznosim možda kakve netočnosti)