Citiraj Zuska prvotno napisa Vidi poruku
Bacite oko:
http://www.h-alter.org/vijesti/hrvat...i-pojede-crkva

Kad se ta suma od 1 000 000 000, čak i da je točna (nemam uvid) podijeli na ajmo reći tri milijuna vjernika (iako se 82% stanovnika izjasnilo kao Katolici, ali idemo reći da trećina koristi usluge Crkve barem povremeno, za sakramente, mise tijekom godine i blagdana, sprovod, vjenčanje itd. ), ispadne da godišnje po glavi vjernika Crkva dobije 333 kn - u što je uključeno održavanje održavanje Crkvi (Katedrale, spomenici kulture), starački domovi za svećenike i redovnice, samostani, rad Caritasa, grijanje, plaćanje svećenika, održavanje okućnice, oprema za crkvu, obnova i održavanje objekata, vrijeme svećenika za ispovijed... i nije neka glavarina? Vjernici još dodatno pomažu rad, inače ne bi bio moguć.

Podijeljeno na svih 82% to je ciglih 250 kn po glavi vjernika godišnje.

Od tih novaca čovjek treba doći u crkvu, koja se ne raspada, koja je topla, zagrijana, uređena, pobojana, u župni dvor koji je isto tako dostojan čovjeka, treba imati orgulje na kojem će svirati muzika ako ništa a ono za vjenčanje i blagdane, kad treba, svećenik će biti vjerniku na raspolaganju za ispovijed, razgovor, od Crkve se očekuje (i ona daje) humanitarni doprinos društvu; kad je bolest ili neka nevolja, ti svećenici hodaju po bolnicama ili domovima - i oni moraju imati cipele, barem jedan kaput, i šampon za oprati kosu... za parking ili tramvajsku kartu.

Kažu da jedan svećenik ima 1000 vjernika na brizi, što znači da mjesečno od 25 000 kn treba sudjelovati u režijama župe (ako nije jedini, a vrlo često jest, dakle grijanje, vodu, čišćenje, održavanje, popravke... crkve, župnog dvora i popratnih sadržaja - koliko koštaju troškovi održavanja i režija stana od npr. 60m2 - e pa pet ili deset puta toliko ili pedeset puta toliko, ovisno o veličini Crkve i popratnih sadržaja - plus radovi na Crkvi su skuplji ako je pod zaštitom, ako je stara i u lošem stanju...), hraniti sebe i eventualno druge oji su u župi (redovnici, časne...), platiti benzin (jer pokapa i na udaljenim grobovima, obilazi sela koja mu pripadaju, popravak, registraciju..), nabaviti potrebno za mise, krštenje, doprinositi Caritasu u župi, i nastojati da bude dobar gospodar svega materijalnoga što mu je na brizi - da ima pokošenu travu, ogradu oko Crkve, da djeca ne izlete na cestu, da su klupe pofarbane, vrata polakirana, vitraji propisno očišćeni i održavani, zvona servisirana... da prati literaturu i uči (košta), da uredi parking župe... nastavi niz. I kad si isplati neku plaću, isto plaća sva davanja, i njegov bruto je kao i naš.

Rekla bih da s tim budgetom svećenik mora biti stvarno oslonjen na milost, što i jestu, da sve drži u redu. Nedavno sam pričala s dva svećenika, koji imaju dar da grade i rade, pa ih sele po župama, jer ne može svaki svećenik promijeniti krov na crkvi (još pod zaštitom kulturnih udruga...), ili dograditi, sagraditi i tako... to su strašne cifre, a opet nijedan ateist ili teist ne bi rado da kad uđe u Crkvu, bilo razgledat umjetninu, bilo moliti se, poginuo jer mu je dio stropa pao na glavu. To je materijalna realnost. I isto tako oni to rade gotovo isključivo od donacija župljana. Skupljaju, mole i dobiju.

Jedno je ne voljeti Crkvu i ne biti vjernik, a drugo biti neprijatelj zbog same činjenice da postoji, i da, kao organizacija kojoj pripada jedan veliki dio naroda (izjasnio se puk kao katolički, to je sada tako, to je broj, i ne može sad ni Papa niti ti niti itko drugi proizvoljno brisati brojeve, kao znam ja njega, nije on vjernik... kad se ljudi izjasne drugačije - i brojevi će biti drugačiji.) ima pravo živjeti i raditi.