Sto se same skromnosti tice, mogu ja biti unutar teme, mislim da ona nije toliko vezana uz vjeru.
Osjecaj skromnosti, do neke odredjene mjere, svi imaju usadjen u sebe, ali ne kao posljedica vjerskog odgoja nego roditeljskog odgoja.

Naravno, postoje osobe koje ga nemaju, njih se lako prepozna u drustvu, to su one osobe koje gaze preko leseva da bi postigle u zivotu ono sto su zamislile i to samo zato to smatraju da imaju apsolutno pravo da zadovolje svoje zelje i ambicije bez obzira na cjenu.
Takvih osoba ima i medju vjernicima i imedju ateistima.

Skromnost je i vrlo sirok pojam, sto je to skromno?
Nekome je skromnost (bubam primjere napamet)

nosenje robe s placa a ne iz butika, dok je drugome nosenje robe iz butika umjesto Benettona, a nekome je nosenje Benettona umjesto Versace-a

ili

jedenje krumpira bez mesa, a drugome peceno pile umjesto lososa, losos umjesto kavijara.....

mozemo tako u nedogled, bit je ta da je skromnost vrlo relativan pojam i da ona ovisi o trenutnoj zivotnoj prilici pojedinca