to je donekle jasno - jer vjera je norma, pa je sasvim jasno da ne-vjera mora značiti dekonstrukciju te norme. dekonstrukciju "svetosti" tog razmišljanja, pa i samog razmišljanja. neki odmah pomisle da je to zabrana, ne nije.
kao što gay osobe ne mogu pobjeći od toga da dekonstruiraju heteroseksualni normativ, znači ne heteroseksualnost kao takvu (da se sad opet ne pobunite sve), nego tu normativnost koja vlada u društvu. i htjeli ne htjeli ulaze u "tuđi" prostor. kao što je taj tuđi prostor u biti zavladao cijelim društvom.
ali eto, već i ta normativnost bi u biti trebala biti uvredljiva za sve nas koji njoj ne pripadamo. jer zašto bi vjerovanje bilo toliko vrijedno da bude normativ svemu? i da se mi onda iz nje moramo izboriti za svoje stavove?