nikad i nigdje se ne tvrdi istinitost aksioma, osim unutar logike kojoj je aksiom (to mu je definicija). pa kad kreiramo neku logiku, biramo nešto što se čini istinito, pa se nadaš da će držat vodu, tj. da će ti logika dobro opisati neke zakonitosti. kad negdje zapne, popravljaš aksiome, da bi ti logika bila bolja. jer to nisu "aksiomi svemira"; to su aksiomi neke konkretne logike na koju se odnose. van matematike i logike i nema aksioma. u fizici - nema aksioma.
meni osobno odgovara aksiomatski sustav (gdje, kad se zbunim, mogu uvijek krenit od početka) puno bolje nego babilonski, gdje je sve kružno, jedno dokazuje drugo, a sve može puknit kad se, npr, dokaže string theory. ili kvantna. što me opet podsjeća na feynmana.
pa ću ga iskoristi da se vratimo na temu: richard feynman on god
http://www.youtube.com/watch?v=YltEym9H0x4
![]()