evo, ja ću ti odgovoriti. to sad na glas razmišljam, tako za zabavu, nisam o tome nikad razmišljala
dakle, jednostavno - ne vjerujem u ovu drugu varijantu. to da duh ostane živjeti. u to ne vjerujem. to ti je isto kao i bog. il vjeruješ il ne vjeruješ. dakle, smatram da nakon života nema - ništa. gotovo. over and out. a sad, kako si i ti rekla, kako se nosim s tom činjenicom...isto kao i vjernici. slažem se da (osim onih ludih s bombama) je svima ipak mio ovaj život.
a ako sam se prevarila, recimo, da postoji ta mogućnost, onda mi je opet skroz glupo da tako, nakon smrti, ti dusi milijarde i milijarde duhova, lutaju uokolo. da je ovaj život tako dobro uređen, a onaj tamo - nije. da cijelu vječnost provodiš sam, bezveze skroz, bez ikakve svrhe i smisla. dakle, ako postoji nešto - biti će dobro to nešto, a ne loše, ovako kako si ti opisala.
a ako si ciljala na to da neće svi dusi lutat, da postoji sud koji određuje ko će lutat u ništavilu, a ko neće, onda idem na varijantu da - postoji bog. a ako je taj bog sve ovako posložio u ovom životu kako je posložio, onda jao si ga nama u onom životu, ko zna šta nas čeka. samo nam bog može pomoći
a onda ima i varijanta, opet ako postoji sud koji će određivati koje će duše lutat, a koje neće, da postoji bog. i da je taj bog dobar i milosrdan, al nama nedokučiv u ovom svijetu, nedokučivo nam je zašto ima toliko patnje, a bog je dobar i milosrdan.
dakle, ova zadnja varijanta je tvoja varijanta. il bar blizu
e, a ako je taj bog dobar i milosrdan, bez mane, znači da ne može biti tašt i ljubomoran. nikako. ne može patiti od ega. pa neće uzet u zlo da ga nisi štovao dok si živio, ako si dobro živio. i onda sam opet na konju![]()