naravno, ali jedna od prvih (protu)argumenata koju će nevjernica čuti od nekoga (bilo koga) je da vjera pruža utjehu i zašto ne vjerovati. pa bi ovo bio (unaprijed) odgovor.![]()
primljeno k znanju, o tome možemo drugom prilikom.Zanemarena je jedna druga stvar - nije point u "likovima iz bajke", stvar je u porukama, smjernicama,
pa nije da mi ne vjerujemo u ništa. mislim ta riječ "vjerovanje" je jako zbunjujuća. sigurno u nikoga ne vjerujem na način da ga worship, kao što čine vjernice. ali ako ćemo vjerovati u nečije smjernice i poruke, a ne u bezgrešno začeće, onda sigurno vjerujem u neke velike misliteljice.No, što ako ne umreš, ako umre samo tijelo, a energija ne može nestati. Ako duh zbilja ostane živjeti, ali u "ničem", ništavilu.
Ono, ništa ne vidiš, ništa ne čuješ, tama, usamljenost, dobiješ ono u što si vjerovao - ništa, ali, na žalost, u tome ništavilu si živ. Ako svojim mislima i vjerom u ništa sebi priskrbiš sudbinu koju si sam kreirao. Nije problem umrijeti, problem je živjeti ako ti se umire.
ako je tako lako priskrbiti sebi zagrobni život, onda ću ja biti u dawkinsonovom društvupa će uz mene biti duša roze luksemburg, simone de beauvoir i još nekoliko duša u koje "vjerujem".
meni se to čini baš super.
![]()