Nikako ne mogu shvatiti likove koji npr. danas, svako malo, imaju potrebu crtati proroka Muhameda (nema usko veze s ovim, nego mi dolazi asocijacija).
Pa šta ne može provesti život i bez toga, bez te provokacije.
Daj pusti ljude da imaju svoje svetinje, ako ti možeš imati na uredskom stolu sliku svog djeteta ili psa ili mačke, a ja im mogu reći - slatki su i shvatiti da ih ti voliš, šta ti smeta tuđa svetinja (ako nikoga ne oštećuje, naravno i ako nije simbol fašizma ili nečeg sličnog).
Tako da, eto, ta razina je meni dosta niska, neovisno o intelektualnom dosegu pojedinih argumenata, naprosto nisam tip za takav vid ni komunikacije ni "sučeljavanja" različitih polazišta i svjetonazora.
Naravno da jesam za dijalog, i za sprdanciju i na svoj i tuđi račun, samo ipak, ipak tu nastojim sačuvati (koliko mogu, znam da nekad i pretjeram, koliko god mislim da neću

) i svoje i tuđe dostojanstvo.