ne provocira njih nitko. pa u tome je poanta. ne vrti se ovaj svijet oko ekstremista i njihovog svjetonazora. ljudi pišu, govore rade svoje, sprdaju se s isusom, bogom, mormonima, pa i sa muhamedom (čak bih rekla da su karikature bile jako pogođene, jer se nisu sprdale sa muhamedom, nego s onim zašto se muhamed koristi - za nasilje).Nena-Jabuka prvotno napisa
evo na ateističkoj konferenciji u dublinu je govorila bivša muslimanka maryam namazie, o islamu, jako jako kritički. svi smo ustali i pljeskali joj (i dawkins). zašto smo to učinili u tolikom ushićenju - jer su među nama sjedili islamisti. došli su čuti što ona to ima za reći, a mi smo htjeli svoji pljeskom, ovacijama dati do znanje da ju mi štitimo. digli ruke kad su dobili riječ i rekli da je ona prilično agresivna i da ona ne razumije šerijatsko pravo koje je po njima super, divno. između ostalog ona im je odgovorila: "znate, vi ste sad rekli tu svoje, o tome kako je šerijatsko pravo divno i pravedno. i što sve ne. mene ste proglasili agresivnom. ok. rekli ste svoje mišljenje i moći ćete otići s ove konferencije i nitko vam ništa neće učiniti. a ja? ja se svaki put moram okrenuti iza sebe, tražiti zaštitu, jer postoji mogućnost da me netko od vaših ubije. u šerijatskom pravu postoji kamenovanje. i vi mene nazivate agresivnom? zanimljivo."
gdje su svi onu umjereni muslimani koji bi se skupili negdje na neki trg i govorili protiv ekstremizma?
tako da ovo s dijalogom i potrebom komunikacije i uvažavanja bi trebalo biti dvosmjerno. ako netko nekome prijeti da će ga ubiti (i ta prijetnja je prilično stvarna) , jer je ovaj izrekao nešto što je ovog uvrijedilo... o kakvom to poštivanju pričamo? poštivanje se treba zaslužiti. da ne govorim samo o karikaturama židova koja se objavljuju u iranskim časopisima, pa to je užasno.
da ne govorimo zašto bi ijedan stav trebao imati a priori poštivanje? poštujemo osobu, poštujemo da ona ima određen stav, ali stav kao takav ne moramo poštovati, možemo ga propitivati, zanijekati, reći da je besmislen i glup, i sprdati se s njim. kao da se ne zna otkud potreba za sprdnjom, karikaturom, kao da se ne zna otkud taj način izražavanja neslaganja s nečijom idejom? što je sa svim onim satiričnim časopisima koji su postojali i u kojima se svačija misao ismijavala, posebice ako je došla od nekog autoriteta?
ako se možemo sprdati sa mormonima, zelenim gušterima davida ickea, zašto se ne bi mogli sprdati (tj. dovesti u pitanje) i bezgrešno začeće? čemu je ta misao svetija od recimo kreacionističke? ili ateističke misao?
istovremeno će (neke) vjernice reći da imaju pravo homoseksualnost nazvati bolešću, ali što bi bilo kad bih ja (ili neka lgbt osoba) na isti način vjernike nazvala (mentalno) bolesnima?
 |
|||
