Crte modernog mišljenja u Novom ateizmu
1. Moglo bi se reći da su napadi militantnih islamskih fundamentalista 11. rujna 2001. i cvjetanje radikalnog evangelizma pokrenuli buđenje kritičke racionalnosti manifestirane intelektualnim i političkim bijesom Novog Ateizma i kraj moralnog relativizma. Međutim, ovaj su ateistički i sekularni bijes neki poput novinara Chrisa Hedgesa, autora knjige
I Don't Believe In Atheists, umirovljenog biskupa Oxforda Richarda Harriesa ili primjerice nadbiskupa Walesa Barrya Morgana, okarakterizirali kao novi fundamentalizam koji je u jednakoj mjeri opasan i bolestan kao i fundamentalizam kršćanske desnice, islama ili bilo koje druge vrste.[1] Poistovjetiti religiozni fundamentalizam s onim što Ernest Gellner naziva „racionalističkim fundamentalizmom“ koji je u svojoj biti kritički i zasnovan na dokaznoj građi u najmanju je ruku nepošteno a onda i u temelju krivo. U debati „Atheism is The New Fundamentalism“ iz 2009. godine Richard Dawkins je povukao razliku između ateizma i fundamentalizma:
„Fundamentalizam znači različite stvari različitim ljudima, ali mislim da su dva elementa zajednička. Prvo je slijepa pokornost svetoj knjizi bez obzira na dokaznu građu... A drugo je ekstremizam. Ne postoji sveta knjiga ateizma i nikada ne bi mogla postojati. Ateizam nije sustav vjerovanja, ne postoji katehizam ateizma, niti trideset i devet članaka vjere, niti Tore, niti Kurana. Ne postoji knjiga, samo javno provjerljiva dokazna građa. A to je sve osim fundamentalizma jer sadrži predanost promjeni kako nadolazi nova dokazna građa.“ [2]
Ne treba zaboraviti ni da je pojam fundamentalizma kršćanskog podrijetla, nastao iz polemike
konzervativnog protestantizma, koji je zagovarao vjerovanje da je Biblija nepogrješiva Božja riječ, i
teološkog modernizma. Ipak, kritičari Novog ateizma su u jednom smislu u pravu kada tvrde da je fundametalistički. Naime, fundamentalan je jedino u tome što je njegov temelj razum kao jedina pouzdna i autonomna vodilja spoznaje, znanja i opravdanja.
Nešto je umjerenija tvrdnja da je Novi ateizam forma religije ili riječima Davida Klinghoffera: „religijski fenomen“[3]. Ovaj očiti pokušaj eutanaziranja protivnika često ima namjeru svesti ateizam na dogmatični skup vjerovanja koji se ne razlikuje od religijskog dogmatizma. Ortodoksni Židov i zagovornik inteligentnog dizajna Klinghoffer u kolumni „Prophets of the new atheism“ definira religiju kao „...svaki skup vrijednosti utemeljen na vjerovanju koji isključivo zahtijeva svoju istinitost i objašnjava zagonetke svemira“[4]. S obzirom da se ateizam u osnovi može pojmiti ili kao odbijanje vjerovanja u boga ili u najstrožoj varijanti kao odlučno nijekanje božje opstojnosti, te je kao takav uglavnom prazan stav isključivo u relaciji prema božjoj opstojnosti, bez rituala, sustava vjerovanja i dogmi, neplauzibilnost takvog poistovjećivanja čini se očita. Međutim, ipak ostaje za analizirati može li odbijanje vjerovanja u boga ili odlučno nijekanje božje opstojnosti imati sličnost s vjerom.
Novi ateisti u svojoj apokaliptičnoj jezgri, koju čine Daniel Dennett, Richard Dawkins, pokojni Christopher Hitchens i Sam Harris, ne zastupaju pozitivno vjerovanje (
belief) da bog sigurno ne postoji. Za razliku od teista koji tvrde da su sigurni da osobni Bog sa svim svojim svojstvima koja mu se pripisuju postoji, da nas nadgleda, brine za nas, propisuje pravila i sudjeluje u svojoj kreaciji, najekstremnija je tvrdnja koju Novi ateisti iznose da bog, dakle neosobni bog, najvjerojatnije ne postoji. Pri tome ostavljaju mogućnost da promijene mišljenje ako dokazna građa i nove spoznaje pokažu suprotno.
Čak i ako bi zastupali pozitivno ili aktivno vjerovanje da božanstva ne postoje, to ih ne bi smjestilo u istu kategoriju s vjernicima jer je riječ o drugačijem tipu vjerovanja. Potrebno je razlikovati kognitivni stav (
cognitive attitude) ili propozicijsko vjerovanje „vjerovanje da“ od prosudbenog stava (
evaluative attitude) „vjerovanje u“ koje je čvršće i općenitije, a u određenim slučajevima, kada implicira povjerenje, slično vjeri (
faith)[5]. Sam Harris poima pod religioznom vjerom „neopravdano vjerovanje koje se tiče krajnjih pitanja“. Kada ateist kaže „Ne vjerujem u Boga“ on zapravo većinom misli „Ne vjerujem da Bog postoji“ što je kognitivni stav. Budući da su odbijanje vjerovanja ili, u strožoj formi, odlučno vjerovanje da božanstva ne postoje, zapravo kognitivni stavovi koji nužno ne impliciraju nepromjenjivost, nepogrješivost ili autoritativnu dogmačnost, ateizam nije religija. Međutim, iako ne vjeruju u nadnaravno to ne znači da, kao što kaže Dawkins, ateisti ne mogu upotrebljavati izarz „religija“ kako bi primjerice opisali svoje divljenje prirodom i ustrojstvom svemira.
Razni mediji i apologeti često za Nove ateiste koriste izraz „militantni“. Richard Dawkins vjerojatno je i sam najviše pridonio povezivanju s tim izrazom kada je u poznatom, moćnom govoru „An Atheist's Call to Arms“ na TED-ovoj (
Technology, Entertainment, Design) konferenciji 2002. godine „The Design of Life“ upozorio na opasnost kreacionizma koji se transformirao u teoriju inteligentnog dizajna te s njegovom tipičnom ironijom pozvao na militantni ateizam. Ne znam koliko je Dawkinsu tada bilo poznato da je od 1925. do 1947. u totalitarnoj Sovjetskoj uniji funkcionirala antireligiozna organizacija
Liga militantnih ateista koja je kroz antireligioznu propagandu nastojala iskorijeniti religiju jer ju je vidjela kao neprijatelja komunizma. Iako se Novi ateizam slaže sa sovjetskim militantnim ateizmom u tome da je religija štetna, sve totalitarne i nehumane metode koje je partija koristila inherentno su protivne vrijednostima koje promiču Novi ateisti. Metodologija napada na koji je Dawkins pozvao, ne samo na kreacionizam već na religiju u cijelosti, ne smije se shvatiti kao doslovno oružana. Naprotiv, kritika religije, obrana znanosti i ateističkog stava treba biti utemeljena na razumskim argumentima. Kao što je na više mjesta rekao, jedino što je militantno u vezi Novog ateizma je što se ne boji reći što misli, što se ne trudi biti pristojan i pun poštovanja prema religioznim vjerovanjima.
2. Novi ateisti većinom su usmjereni na kritiku teističkih poimanja bogova, posebice nadnaravnog, osobnog Boga kakvog predstavljaju tri monoteističke religije. Ako bi željeli pronaći dublje razloge koji su doveli do snažne političke aktivnosti ateista i napada na religije početkom 21. stoljeća, pored islamističkih terorističkih napada i porasta kršćanskog fundamentalizma, onda bi se izvor mogao kriti u, da parafraziram Wittgensteina, govoru apsolutne sigurnosti o onome o čemu bi se trebalo šutjeti, jer se ništa konkluzivno ne može reći.
Svećenik i teolog Živko Kustić u članku „Čovjekoljubivi ateisti: Bog je došao služiti, a ne vladati ljudima“ tvrdi da ima ateista koji su krivo „informirani“ o Bogu.[6] To povlači logički zaključak da Živko Kustić, kao i mnogi drugi kršćani koji povlače sličan argument, posjeduje točne informacije o Bogu. Ili, uzmite za primjer riječi kardinala Josipa Bozanića u ovogodišnjoj Uskrsnoj čestitki:
“Uskrsli dolazi k nama sa svojim Duhom, svojom snagom, svojim svjetlom, svojom jasnoćom, svojom životnošću. On je Bog prisutni i živi. On je naš prijatelj. On je Bog prisutni unatoč sveprisutnoj buci glasnika smrti koji u današnje vrijeme žele zatrti nadu i uništiti vjeru u to da je svaki čovjek dijete Božje i kao takav pozvan na vječni život koji počinje već na ovoj zemlji. “[7]
Tvrdnje iz ovog citata nemaju oblik skromnog vjerovanja, već čvrstih uvjerenja, koja izražavaju sigurnost u istinitost i univerzalnost svoga sadržaja. Sam Harris uočava da je riječ o jedinom tipu vjerovanja kojemu suvremeno društvo dopušta da ne bude opravdano, podvrgnuto kritičkoj prosudbi i podržano dokaznom građom. Tako ostaju iz nekog razloga izuzetak, nedodirljiva tabu tema koja zahtijeva povlašteno poštovanje. Općenito Novi ateisti religiozna uvjerenja za koja se smatra da ih po automatizmu treba poštovati, poput Isusovog uskrsnuća, bezgrješnog začeća, trasupstancijacije hostije i vina u tijelo i krv Kristovu ili vjere u život poslije smrti, dakle vjerovanja koja u stvarnosti nemaju podršku dokazne građe i nisu podložna testiranju uspoređuju sa zabludama mentalno bolesnih ljudi. Jedina razlika je u tome što religijska vjerovanja imaju podršku velikog broja ljudi. Harris je u pravu kada ironično primjećuje da su konzervativci i liberali dosegli konsenzus barem u jednoj stvari, naime da su „religiozna vjerovanja van dosega racionalnog diskursa“.[8]
U knjizi
The End Of Faith Harris također tvrdi da je umjerenost u religioznom vjerovanju produkt moderne, rasta znanja i cijenjenja dokazne građe te da su umjereno religiozne osobe, koje u svetim spisima nalaze utjehu, nadu i inspiraciju, nosioci opasne dogme tolerancije i poštovanja prema mnogim neopravdanim i lošim vjerovanjima koja nas potencijalno mogu odvesti u propast. Opasnost je postala posebno očita razvojem tehnologije koja spojena s religioznom ideologijom može biti velika prijetnja za opstanak čovječanstva. Slično Dawkinsu, Hitchensu i Dennettu u tekstovima Talmuda, Kurana i Biblije, nalazi mogući izvor mržnje i prijezira prema grupama koje ne dijele ista vjerovanja ili su poput svjesnih nevjernika i homoseksualaca u samim tekstovima etiketirani kao loše društvo koje treba izbjegavati ili preobratiti ako već ne pogubiti. Novi ateisti tvrde da postoji logička povezanost između religijskih vjerovanja i nasilja a demonstrirana je kroz povijest putem inkvizicije, svetih ratova, poznato je primjerice istrebljenje Katara, fundamentalističkih napada, opravdanje ropstva, antiabortivnih nasilja uglavnom u SAD-u koja obuhvaćaju prijetnje, ubojstva i dizanja klinika za pobačaj u zrak. Koliko čovjek, zatrovan doslovnim shvaćanjem nekih loših religioznih vjerovanjima, može prouzročiti nesreće vidjeli smo i nedavno kada je muslimanski fundamentalist Mohammad Merah ubio sedam ljudi među kojima su bili rabin i troje djece.
Zbog često nekritičkog pristupa religijskim vjerovanjima i utjecaja na društvene i političke prilike, Daniel Dennett poziva na razbijanje čarolije tako da se ukloni tabu i fenomen religije i tradicije podvrgne strogom multidisciplinarnom znanstvenom istraživanju bez straha od svetogrđa. Da bi istraživanje znanstvenim metodama bilo moguće, religiju treba promatrati kao prirodni, ljudski fenomen, lišen nadnaravnih čuda, koji obuhvaća „događaje, organizme, objekte, strukture, obrasce i tome slično što se sve pokorava zakonima fizike i biologije“[9]. Ukoliko netko misli da religija nije sasvim prirodni fenomen preuzima na sebe odgovornost da strogim znanstvenim istraživanjima i dokazivanjima ukloni sumnje skeptika. Dennettova je namjera bila formulirati i ponuditi teoriju religije koja bi bila provjerljiva, opovrgljiva i zamjenjiva novom teorijom ukoliko se pokaže pogrešnom. Polazeći od evolucijske biologije, Richardovog Dawkinsovog pojma mema i uvijek imajući na umu pitanje tko ili što ima koristi, gradi teoriju religije kao ljudskog dizajna koji je tijekom vremena evoluirao putem procesa selekcije najuspješnije dizajniranih mema.
Kao monist koji smatra da um ne postoji odvojeno od mozga i njegov je produkt, Dawkins je također zainteresiran za racionalno objašnjenje izvora religije. Religiju teorijski poima kao psihološki usputni proizvod nečega drugoga što ima vrijednost opstanka. Primjer toga drugoga što je bitno za preživljavanje nalazi u vjerovanju i poslušnosti djece autoritetima ili primjerice u njihovoj prirodnoj sklonosti prema dualizmu i teleologiji. Jedan drugi mogući izvor religije, o kojemu piše Dennett, je urođena potreba za zauzimanjem intencionalnog stava, tj. dispozicija za pripisivanje djelovanja i vjerovanja svjesnim bićima.
Analogno C. S. Lewisovom stajalištu da je zlo parazit koji ovisi o postojanju dobra, Dawkins smatra da je usputni proizvod poslušnosti „podložnost zarazi duhovnim virusima“, tj. vjerovanjima koja nemaju temelj u činjenicama. Da ironija bude veća, prema Symantec's Internet Security Threat Report za 2011. godinu, religiozne i ideološke internet stranice imaju veći prosječni broj prijetnji po inficiranim stranicama od pornografskih
, a razlog tome nalaze u mogućoj većoj zainteresiranosti vlasnika pornografskih stranica za čistoću od malwarea budući da su profitabilniji. [10]
Ne bi uopće bilo čudno ako bi uskoro Dawkins ironično prigovorio da religija predstavlja prijetnju čak i računalnim sustavima.
Dawkins je uvjeren da je pitanje božje opstojnosti znanstvena hipoteza koju, iako trenutno ne možemo razriješiti pa možemo jedino govoriti u okvirima vjerojatnosti, jednoga dana možda uspijemo. Suprotno Stephen Jay Gouldu, tvoracu sintagme NOMA (
Non-overlapping Magisteria), koji je smatrao da su krajnja pitanja postojanja i svrhe zapravo pitanja filozofije i teologije, a izvan dosega znanosti, Dawkins tvrdi da čak i ako prihvatimo pretpostavku da su izvan dosega znanosti nema ni jednog razloga za vjerovanje da su u dosegu filozofije i još manje teologije.
3. Nakon što joj je u ožujku ove godine majka Shaima Alawadi, iračka imigrantkinja u Kaliforniji, divljački prebijena na smrt, njezina kćer uputila je sljedeće riječi nepoznatom ubojici:
“Mi ne znamo koje si boje, ali znamo jednu stvar. Ti nisi kršćanin, nisi musliman i nisi židov, ti si netko bez religije, jer da znaš Boga, znao bi da Bog to ne bi dopustio. Ti si životinja... ti nisi čak ni životinja.”[11]
Logički, kada nije vjernik, a nije ni životinja, onda mora da je ubojica ateist, što u ovom slučaju zasigurno vrijedi i obrnuto: ateist je ubojica. Ovakve predrasude prema nevjernicima u državi u kojoj 53% populacije misli da je vjera u Boga nužan temelj da bi čovjek bio moralan i posjedovao dobre vrijednost (
have good values)[12], u kojoj je navodno George Bush stariji javno izrazio sumnju u to trebaju li se ateisti smatrati građanima i domoljubima, u kojoj, iako je ustavno sekularna, prisega na vjernost sadrži dio “jedna nacija pod Bogom”, u kojoj je politički slogan “Bog blagoslovio Ameriku” sveprisutna, fraza “U Boga vjerujemo” od 2006. godine službeni nacionalni moto, u kojoj se legalno obilježava nacionalni dan molitve a većina političara se izjašnjava kao vjernici, nikako nisu iznenađujuće.
U Hrvatskoj, koja je deklarativno također sekularna država, na kraju zakonski propisanog teksta svečane prisege pri inauguraciji predsjednika stoji “tako mi Bog pomogao” s velikim slovom “B” što upućuje na jednog, osobnog boga, koji se priziva kao da je nužan dodatni garant moralnosti. Po uzoru na američke predsjednike ta američka fraza zakonski je ušla u tekst prisege tek pet godina nakon namjerne intervencije prvog predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana pri inauguaraciji u zakonski propisani tekst prisege iz 1992. godine.[13] Iako su Hrvati raspadom komunističke Jugoslavije postali jedna od najreligioznijih nacija u Europi, budući da nisu svi građani Hrvatske religiozni, obvezivanje na izgovaranje te fraze je, naravno, potpuno nerazumno, što se pokazalo u stvarnosti kada je sadašnji hrvatski predsjednik, Ivo Josipović, deklarirani agnosti, morao prisegnuti izgovarajući te riječi. Osim toga, u suprotnosti je s ustavnim odredbama o slobodi vjeroispovjesti i sekularizmu.
Ili se barem tako samo čini? U 41. članku Ustava Republike Hrvatske piše “Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države”.[14] Kada se analitički pristupi ovoj odredbi čini se da nužno implicira samo ovo: vjerske zajednice su autonomne u svojim odlukama jer su odvojene od države, tj. država se ne smije miješati u djelovanje vjerskih zajednica. Ali, možemo li iz te odredbe logički zaključiti da vrijedi i obrnuto, da je država odvojena od vjerskih zajednica i da one nemaju pravo miješati se u odluke države? Ne! Barem iz članka 41. to nužno ne proizlazi. Ako je to tako, onda prema Ustavu Hrvatska nije zapravo sekularna država. S obzirom na to i dio istog članka koji glasi “...a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države” teško će proći bilo kakve tužbe o neustavnosti ugovora s Vatikanom. Ova činjenica zahtijeva hitnu raspravu o spomenutom dijelu Ustava Republike Hrvatske koji se do sada uzimao zdravo za gotovo osim kao određivanje sloboda vjerskih zajednica i kao određenje sekularnosti, odnosno odvojenosti države od religijskih institucija.
Kao što je Christopher Hitchens često naglašavao, razdvojenost države od religije je vrijednost koju treba čuvati jer je preduvjet slobode izbora, vjeroispovjesti, izražavanja, mišljenja i djelovanja, a to se može ostvariti jedino u pluralističkom i sekularnom modernom društvu koje u svome temelju ima vrijednosti kritičke racionalnosti i humanizma. U tome je kontekstu potpuno promašena optužba Noama Chomskog[15] da su Hitchens i Harris religiozni fanatici koji vjeruju u državnu religiju, prema kojoj moramo podržavati nasilje vlastite države jer se čini s dobrim ciljem i koja je puno opasnija i destruktivnija od vjerovanja drugih religija. Protivno uobičajenim intuicijama da je 20. stoljeće bilo najnasilnije u povijesti, eksperimentalni psiholog i kognitivni znanstvenik Steven Pinker je u knjizi
The Better Angles of Our Nature iz prošle godine, analizirajući nalaze forenzičke arheologije, etnografske statistike, historijske podatke o ubojstvima, zločinima i ratovima došao do zaključka da je nasilje tijekom povijesti u opadanju te da trenutno živimo u najmirnijem razdoblju ljudske povijesti. Smanjenje nasilja se posebno odnosi na moderne sekularne i demokratske države pa Pinker poziva na rehabilitaciju pojma moderne i zahvalnost prema procesu prosvjetiteljstva.[16]
Jednako kao što su kritičari moralnog apsolutizma božanske prirode, Novi ateisti su osim po pitanju istine također i po pitanju moralnih vrijednosti uglavnom protivnici relativizma. U knjizi
The Moral Landscape Sam Harris zastupa stajalište da se moralne vrijednosti tiču blagostanja (
well-being) svjesnih bića koje „potpuno ovisi o događajima u svijetu i stanjima našeg ljudskog mozga“[17]. Utemeljene na svjesnim stanjima i konzekvencijama, moralne su vrijednosti činjenice podložne objektivnom znanstvenom istraživanju. Znanost, poput primjerice neuroznanosti, bi nam u budućnosti mogla pružiti odgovore na pitanja koja djelovanja i želje objektivno vode prema blagostanju. Objektivnost i univerzalnost moralne prosudbe ne znači da postoji samo jedan put prema moralnim istinama, tj. prema „vrhovima moralnog krajolika“, niti da te istine postoje neovisno od svijesti, već da se nepristranom i racionalnom prosudbom može doći do univerzalnih moralnih istina koje potiču ljudsko cvjetanje (
flourishing).
Dawkins odbacuje moralnost utemeljenu na apsolutnim Božjim propisima kao lažnu i neiskrenu jer se postavlja pitanje autonomnosti moralnog dobra i nisu li strah od Božje kazne i očekivane nagrade u zagrobnom životu jedini razlozi zašto su religiozni ljudi dobri. Također, ne postoji razlog zašto bi se mislilo da su religiozni ljudi moralno bolji od nevjernika. Kurt Vonnegut u pismu članovima American Humanist Association je napisao: „Ja sam humanist, što dijelom znači da sam se nastojao ponašati pristojno bez očekivanja nagrada ili kazni nakon što umrem.“[18]
Christopher Hitchens se znao deklarirati kao antiteist kako bi naglasio da, čak i ako postoji osobni Bog kakav ga predstavljaju tri najveće monoteističke religije, on ne bi želio živjeti u totalitarnom sustavu prividne slobodne volje gdje ljubomorni, sveznajući i svemoćni Bog otac poput Big Brothera nadzire sve aspekte ljudskog života i iz čijeg zagrljaja čak ni smrt ne omogućava bijeg. Tu je uočljiv izravan utjecaj Freudovog poimanja teističkog vjerovanja kao iluzije utemeljene na kognitivnom procesu priželjkivanja (
wishfull thinking) i potrebi za svemoćnim ocem.
4. Za ovogodišnje uskršnje bdijenje papa Bendikt XVI. je u svojoj propovijedi izjavio, doduše pomalo kriptičnim, poetičnim jezikom, da je uzrok problema u svijetu ljudsko prosvjetiteljstvo bez Boga i moralnih vrijednosti, te da je istinsko prosvjetiteljstvo zapravo vjera u Boga koja „omogućava da Božje svjetlo prodrije u naš svijet„ i “otvori naše oči istinskoj svjetlosti”. Iz predavanja „Christianity: The Religion According to Reason” iz 2005. godine saznajemo da Ratzinger zastupa stajalište da je kršćanstvo zapravo izvor prosvjetiteljstva jer je „religija
Logosa, religija u skladu s razumom“ [19]i univerzalna. Vjera u Boga se prema tome može logički shvatiti kao vjera u
logos. Benediktov je pojam
logosa „kreativni razum“ manifestiran kao ljubav u Isusu Kristu, jedan Bog prema čijoj slici su svi ljudi stvoreni i „Creator Spiritus“ iz kojega proistječe sve što postoji. Shvaćen u tome smislu
logos je dvojake biti, prirodne i natprirodne. Da bi opravdao tako odvažnu i samopouzdanu tvrdnju, naime da je kršćanstvo izvor prosvjetiteljstva, Benedikt bi morao ne samo dokazati razumskim metodama da postoji nadnaravni razum koji je stvorio sve i objavio se u Isusu Kristu, već bi morao objasniti zbog čega je izostavio bogatu tradiciju filozofskog mišljenja antičke Grčke.
Za razliku od tragikomičnog Ratzingerovog poziva na obrtanje aksioma prosvjetiteljstva na način da „čak i onaj koji ne uspije naći put prihvaćanja Boga, trebao bi, unatoč tomu, nastojati živjeti i usmjeravati svoj život 'veluti si Deus daretur', kao da Bog postoji“ čime slično neslavnoj Paskalovoj okladi od nevjernika zahtijeva otvoreno moralno licemjerje, Novi ateisti poput Hitchensa, iako lišeni naivne iluzije o pravocrtnom napretku, naglašavaju potrebu za novim prosvjetiteljstvom utemeljenom na samom razumu. Budućnost čovječanstva ovisi o nama samima i jedino u društvu koje se brine za slobodno ljudsko cvjetanje lišeno ideološke indoktrinacije, koje njeguje kritički odnos prema tradiciji, promiče dijalog, slobodu znanstvenog istraživanja, široku dostupnost znanstvenih informacija, sekularizam, izoliranje utjecaja nerazumnih i neopravdanih vjerovanja na politiku i društvo, te promicanje humanističkih vrijednosti i kritičkog, objektivnog mišljenja, možemo se nadati mirnom životu u sreći i blagostanju.
Autor: Ljubiša Prica, doktorand filozofije na Hrvatskim studijima
Primarna literatura:
Bunnin, Nicholas i Ju, Jiyuan,
Blackwell Dictionary of Western Philosophy, Blackwell Publishing, 2004.
Dawkins, Richard,
Iluzija o Bogu, Izvori, Zagreb, 2007.
Dennett, Daniel C.,
Breaking The Spell: Religion As a Natural Phenomenon, Viking Penguin, New York, 2006.
Harris, Sam,
The End Of Faith: Religion, Terror, and the Future of Reason, W. W. Norton & Company, New York, London, 2004.
Harris, Sam,
The Moral Landscape: How Science Can Determine Human Values, Free Press, New York, 2010.
Hitchens, Christopher,
Bog nije velik, V.B.Z, Zagreb, 2008.
Fusnote:
[1] Vidi intervju Wilder, Charly, “I Don’t Believe In Atheists”, 2008,
http://www.salon.com/2008/03/13/chris_hedges/.
[2] „Fundamentalism means different things to different people, but I think there are two elements that are common. First is blind obediance to a holly book regardless of evidence...And the second is extremism. There is no holly book of atheism and never could be. Atheism is not a belief system, there is no catechism of atheism, no thirty-nine articles, no Torah, no Quran. There is no book, only publicly verifiable evidence. And that's anything but fundamentalist because it contains a commitment to change as new evidence comes in.“,
http://www.youtube.com/watch?v=ZyrYK...feature=relmfu.
[3] Klinghoffer, David, “Prophets Of The New Atheism”, 2007,
http://seattletimes.nwsource.com/htm...ghoffer06.html.
[4] „…any faith-based set of values that makes exclusive claims for its truth and explains the mysteries of the universe”, isto.
[5] Bunnin, Nicholas i Ju, Jiyuan,
Blackwell Dictionary of Western Philosophy, Blackwell Publishing, 2004.
[6]Kustić, Živko, „Čovjekoljubivi ateisti: Bog je došao služiti, a ne vladati ljudima“, 2010,
http://www.jutarnji.hr/covjekoljubivi-ateisti/887847/.
[7]
http://www.zg-nadbiskupija.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=640&I temid=225&showall=1
[8] Harris, Sam,
The End Of Faith: Religion, Terror, and the Future of Reason, W. W. Norton & Company, New York, London, 2004, str. 13
[9] Dennett, Daniel C.,
Breaking The Spell: Religion As a Natural Phenomenon, Viking Penguin, New York, 2006, str. 25.
[10]
http://www.webpronews.com/porn-surfing-is-safer-than-browsing-religious-sites-2012-05
[11]
http://www.theblaze.com/stories/iraqi-womans-deadly-beating-may-not-be-a-hate-crime-after-all/
[12] Pew Research Center,
http://www.pewglobal.org/2011/11/17/...an-values-gap/
[13]
http://www.goljp.hr/106
[14] Ustav Republike Hrvatske, 2011,
http://www.usud.hr/uploads/Redakcijs...jka%202011.pdf
[15]
http://www.youtube.com/watch?v=PTuawY8Qnz8
[16]
http://atheistmovies.blogspot.com/20...1_archive.html
[17] Harris, Sam,
The Moral Landscape: How Science Can Determine Human Values, Free Press, New York, 2010, str. 2.
[18]
http://www.americanhumanist.org/hnn/...=293&article=2
[19] Ratzinger, Joseph, “Christianity: ‘The Religion According to Reason’”, 2005,
http://www.zenit.org/article-13705?l=english.