Citiraj ina33 prvotno napisa Vidi poruku
Vezano za principe, imam podvojeno mišljenje. Koji put mislim - super, drže se svojih principa, tako je sve jednostavno i čisto. Koji put... bidni... zarobljenici svojih principa, 0-1 svijet, život nije super čist. Hoću reći da mi superprincipijelnost nužno nije visoko na listi vrijednosti, sve ovisi o izvedbi (ako je ja-okrenuta ok, ako je na neki meni loše motivirajući način okrenuta prema drugima (kad bi svi tako).... nekako mi je to malo... u nedostatku bolje riječi reći ću "not true to human nature", bit baš super super principijelan (staljam karton na facu smajlić). Ne znam jel' se kuži što želim reći. Zato mi i jest super film "Život drugih" koji baš to nijansira - dokle možeš gazit sebe i rastezat principe... ali i dokle možeš ići čvrsto i hrabro u principima... i što ćeš ti ili neko blizak za to platiti (kad onaj glumac drži zgaženu Christu i govori joj "oprosti mi, oprosti mi, oprosti mi.."). To je sad i off topic i on topic.
Ne znam, ja prema sebi uopće nisam principijelna. I često sam neodgovorna. Prečesto.
Ali prema drugima, prema poslu i prema društvu, trudim se ponašati principijelno, pravedno, etično, (pre)odgovorno... I to mi je ponekad izvor problema jer imam visoka očekivanja od druge strane i onda moram raditi na sebi i uvjeravati se da to što netko ne poštuje dogovore, relativizira etičnost, iskorištava druge ili svoj posao itd. je jednostavno ljudski i da to moram tako prihvatiti... I radim na sebi, pokušavam prihvaćati i shvaćati da svijet nije savršen, da nije onakakav kakvim ga ja vidim ili žeim vidjeti..i jesam napredovala, ali ono...mali dio mozga sve to i dalje bilježi...