I ja kužim obje. Ali, iako je to suprotno onome što kaže ina, da kako ideš stariji, to si manje principijelan, kod sebe primjećujem baš obrnuto.
Ustvari sam htjela potpisati ovaj Zuskin post
Ne znam, ja prema sebi uopće nisam principijelna. I često sam neodgovorna. Prečesto.
Ali prema drugima, prema poslu i prema društvu, trudim se ponašati principijelno, pravedno, etično, (pre)odgovorno... I to mi je ponekad izvor problema jer imam visoka očekivanja od druge strane i onda moram raditi na sebi i uvjeravati se da to što netko ne poštuje dogovore, relativizira etičnost, iskorištava druge ili svoj posao itd. je jednostavno ljudski i da to moram tako prihvatiti... I radim na sebi, pokušavam prihvaćati i shvaćati da svijet nije savršen, da nije onakakav kakvim ga ja vidim ili žeim vidjeti..i jesam napredovala, ali ono...mali dio mozga sve to i dalje bilježi...
, prepoznala sam se posebno u boldanom.
I to baš zato jer sam u jednoj situaciji, zbog pritiska okoline, postupila suprotno svojim uvjerenjima. I to me je i prije, i kasnije, i za vrijeme toliko grizlo da sam samu sebe iznenadila time koliko mi je stalo da ne odstupam od svojih uvjerenja.

Jako je teško naći se u okruženju u kojem su neki modusi ponašanja nepisano pravilo i pretvorili su se već u uzance, a tebi su strani i toliko odbojni da ti dođe fizički mučno.
Ali je s druge strane vage ovo inino, gotta kids to support, pa pregrizeš govno.
Međutim, kad shvatiš koliko te strašno opterećuje taj jedan jedini blagi iskorak iz onoga u što vjeruješ, onda se ipak nadaš da, kad sljedeći put ostaneš vjeran sebi (i još si utvaraš da je to i vjernost idealnoj slici svijeta) da će to makar sve narod pozlatiti.

Mijenjam potpis u skladu s ovim...