yours in free thought (ireligiozni topic)

[mama courage]

Ozbiljnije, ja ne govorim o komociji, ja tvrdim da, u Hrvatskoj danas, puno toga što je kao "komocija" nekom ko je udaljen... je još uvijek.... ugroza na r. mjesto, primjerice. Kad se zagrebe malo dublje, od foruma, i od pojmova.

sve ja to razumijem, ina. ali, jbg, ne možeš ni cijeli život biti miš. ako u stvari koja je tebi bitna ne možeš pokazati malčice građanske hrabrosti, a u čemu onda možeš i što onda očekivati od tebe? i kakav život onda živiš? život gdje si određen od drugih i gdje moraš biti kuš da zadržiš ono malo svoje milostinje.

vezano za gej ljude, dobro je duhaček napisao...
kakav je to ponos

Ali, ako se odlučite izboriti za ono što jeste, ako se odlučite ne skrivati i ne lagati, ubrzo će vam postati jasno da su vam na putu brojne prepreke, koji se ili ruše ili preskaču. Kada se izborite s internaliziranom homofobijom i sami sebi kažete da ste gej, nastaje trunka ponosa. Kada skupite hrabrost da to kažete prijatelju, evo još malo ponosa. Kada svoju seksualnost obznanite roditeljima, a niste sigurni slijedi li izbacivanje na ulicu, psihičko i/ili fizičko maltretiranje ili pak optužba da ste time uništili obitelj, vaš ponos postaje sve snažniji. Kada se s dečkom poljubite na Zrinjevcu, poput svih ostalih mladih parova, jer zaljubljenost vas je ponijela i kvragu mogući kamen u glavu, itekako ćete biti ponosni. Kada vas zaskoče homofobi (a ti hrabri dečki rijetko kada napadaju jedan na jedan!) i pretuku, no vi ne dozvoljavate da vas to pokoleba, pa još sve prijavite policiji, sigurno će se vaš ponos učvrstiti. Kada ponedjeljkom na poslu ravnopravno i bez nervoze s kolegama pričate kako ste proveli vikend – a vi ste ga proveli na izletu s istospolnim partnerom – onda ćete isto osvojiti djelić ponosa.

ivarice, hvala na info.