Da nije tako ne bi bila ateist.mama courage prvotno napisa
bog prije svega želi da se njega ljubi. to mu je i prva zapovjed. i to samo njega i nikog drugog boga. tu se već ja razilazim s njim.
 |
|||
|
|
|||
Da nije tako ne bi bila ateist.bog prije svega želi da se njega ljubi. to mu je i prva zapovjed. i to samo njega i nikog drugog boga. tu se već ja razilazim s njim.
Neno, meni vise ovo tvoje zvuci kao gnosticka interpretacija...Ne pociva li gnosticizam bas na toj opreci duh- materija i ne smatraju li upravo gnostici da je materija zlo?
Da i ja stavim disclaimer- prema mojem laickom poznavanju, nisam se prestudiozno udubljivala u gnosticizam.
niti ja, to i nije baš nešto moje, i ovo drugo sam navodila što gdje piše, nešto sam se poslužila i navodima iz jedne knjige koja zapravo počiva na Vedama, vezano uz istočnjačko tumačenje, samo nisam navela da je ta stvaralačka energija zapravo kundalini energija(da ne unosim dodatnu zbrku, niđe veze s biblijom), ali mene te stvari zanimaju čisto da vidim tko što kaže i kako tumači, nije da me osobno baš nešto dira, moje su spoznajne sposobnosti glede tih stvari ionako vrlo skromne.
Dosta su mi zanimljiva gnosticka evandjelja...Zna li netko koji je njihov povijesni status? (True or fake?)
Mc, sori na religijskoj digresiji... U svoju obranu mogu reci da me zanima znanstveni rakurs
I mene to isto zanima čisto s tog nekog stanovišta, s tim da bi to moje "znanstveno" bilo čisto znatiželjno-analitički-amaterski kvaziznanstveno, pa tako i gnostika (e, ono sam mislila na ljudsku želju za spoznajom, ne veličanje materijalnog), a isto i tih izgubljenih ili spaljenih ili izmišljenih, ne znam uopće što je točno, Judinih i Tominih Evanđelja. Zanimljivo mi je to za čitanje, ali dovoljno kontroverzi imaju već i ova priznata "službena" Evanđelja, pa ne mogu dokučiti što bih trebala misliti o dodatnima, osim malo izvježbati mozak, logiku, proširiti vidike za još neke mogućnosti.Dosta su mi zanimljiva gnosticka evandjelja...Zna li netko koji je njihov povijesni status? (True or fake?)
enđelj
Mc, sori na religijskoj digresiji... U svoju obranu mogu reci da me zanima znanstveni rakurs
Tvoje stajalište mogu shvatiti, polaziš s onog ljudskog, pojavio se lik niotkuda, kaže da je sve stvorio, bahati se nešto, kaže - morate voljeti mene i nikoga drugoga, ja sam glavna faca. U tebi se, normalno, stvara otpor, gle, tko si ti da mi to govoriš, otkud ti pravo, valjda imam svoj intelekt i svoju volju da prihvatim koga želim, a naročito da volim koga želim, valjda onoga tko je to zavrijedio, itd... itd...aja sam odgovorila da je njemu ipak najbitnije (a to je rekao u svoje prve tri zapovjedi) da se njega ljubi. ne mi međusobno, nego svi mi njega i samo njega. malo prilično jealous guy, ako smijem reći
tako da ako bi bog uistinu i postojao, i ovo bi uistinu bile njegove zapovjedi, već kod prve bi se razišla s njim. jer ne volim da mi nitko govori koga da volim. (ovo mi zvuči kao neka pjesma )
ljubav se treba zaraditi.
Neću te uopće razuvjeravati, niti to želim, niti mogu, niti ćeš ti postati vjernik niti ja ateist. Samo moram, a zbilja moram, ovo što se stalno ponavlja o bradatom, taštom i osvetoljubivom starcu,
malo podignuti iznad razine religije, a naročito iznad razine najplićih priča, koje su, kad ih analiziramo povijesno, čak i nužno takve, ako uzmemo u obzir kada su i gjde su nastale, na kojem stupnju povijesnog, političkog razvoja društva i svijesti ljudi.
Na koji su način oni tada mogli opisati Boga, ili nuklearnu energiju, ili vulkan, ili nebeske pojave?
Na onaj koji su oni sami sebi, tada, mogli "racionalno" predočiti.
Ono što ću dalje napisati nije religijsko shvaćanje, može biti, može se ispreplitati, ali ne mora.
Zamisliemo da nema uopće religija, da nema ni Jahve, ni Alaha ni Krišne.
Bez obzira na to moje polazište, opet, neka ne čita netko tko često parafrazira Mileta "na šesto čulo sam gluh ko top" jer pišem onima koji priznaju ili prihvaćaju mogućnost postojanja Nečega, šta god to bilo, izvan ovoga vidljivoga i opipljivoga, a da to Nešto nije nužno nečiji bog ukalupljen u religijske okvire.
Čini mi se da je jennifer spomenula "ezoterijske ateiste", može i agnostik, može praktikant uma, može poticatelj pozitivne energije.
Dakle, nema religija, ali postoji nekakva univerzalna svemirska pokretačka sila, nekakva energija koja se provlači kroz sve,
jedna silna pozitiva koju možemo ili potaknuti da raste u nama i oko nas ili ju možemo konstantno, svojom voljom, gušiti i zatirati. Možemo je zvati Energija, Sila, Duh, Bitak (to bi bar iz flozofije svima moglo biti blisko).
Ako je glavno odličje te Sile, tog Duha - unverzalno Dobro, Dobrota, Ljubav neizmjerna, bezgranična, Istina koja ne dozvoljava obmane, bi li tada bilo shvatljivo da taj Duh kaže čovjeku - Nemoj imati drugih sila osim mene jer će te to uništiti (držat će te u nemiru, strahu, zlo će zauzeti svoje mjesto ako se makneš od Dobra!
Da ne govori - Otkači Krišnu, Šivu i Višnu, to su neki smutljivci, Alah priča bezveze, pusti njega (iako u vrijeme stvaranja te zapovijedi nije bilo ni A od Alaha, ali to je nebitno, isti je to bog),
ne zanima tog Duha kako ga tko gdje zove već on govori - nemoj da te zanosi želja za novcem, za bogastvom, za slavom i popularnošću, nemoj na prvo mjesto stavljati želju da budeš uspješan u karijeri, nemoj hraniti svoju taštinu, nemoj biti ohol, nije važno koliki su ti uspjesi u ovom materijalnom svijetu,
važno je da tvoji postupci, tvoji mali svakodnevni čini, budu obilježeno Dobrotom i Ljubavlju.
A to sam Ja.
Ja sam Dobro, ja sam Ljubav.
Je li tvoj postupak danas, bilo koji, bio time vođen? Jesi li svoje talente koristio za Dobro ili za sebične ciljeve.
Evo, za primjer, ja. Zašto pišem sada? Da hranim svoj ego pred ljudima koji me ni ne poznaju?
Da se svađam jer sam se digla na lijevu nogu?
Da unosim razdor i potičem svađe i negativnu energiju?
Da svoju duhovitost koristim da bih nekoga ismijala i time povrijedila (bilo je i toga, i žao mi je zbog toga) ili da bih nekoga razveselila, nasmijala, da bih za jedan stupanj podigla nivo raspoloženja, samo tih pet minuta?
Hoćuli nekoga ovime navesti u neke zablude ili će možda nekome, nekom tihom čitaču, možda nešto malo jasnije sjesti u glavi.
Želim li nekoga izazivati, da mu idem na živce i podignem tlak? (i time malo zabavim svoju omiljenu koleginicu cvijetu
Svaki, i najminijaturniji naš svakodnevni postupak može se promatrati kroz tu prizmu, je li pokrenut Ljubavlju i Dobrotom, Istinom koja ne glumi da je nešto što nije, ili kojekakvim ciljevima, kojih, ruku na srce, uopće nismo svjesni, ako u posvješćivanje ne uložimo napor, nego najčešće postupamo instinktivno, kako nam dođe.
Sve to dođe na isto, od istočnjačkih učenja, do kršćanski, samo ako se provuče ta nit - Ljubav i Dobro.(ne , nisam u new age-u, draga kršćanska braćo, nema straha
U tom kontekstu se može shvatiti - ja sam te stvorio, usadi u tebe nit Dobra, hrani ju, njeguj, nemaj drugih bogova uz mene!
Svatko treba voljeti sebe kao dijela i djela tog dobra, pokušati sebe prihvatiti kao fenomenlanu kreaciju koja ima svoju važnu svrhu (koliko god izgledala mala i bijedna), a nakon toga isto tako važan i velik može biti i drugi čovjek.
Ne onoliko "velik" da bi mu bilo uvredljivo što je bog ili stvaralačka energija "smatra većim",
ne vidim zašto bi, što sam ja to epohalno u prirodi stvorila, koji sam izvor čiste vode pokrenula, koju plimu na moru digla,
no to je subjektivna stvar, nekome je to uzdizanje boga uvredljivo i nadmeno, meni je, s mojim osjećajem savršene nemoći i besmislenih svakodnevnih strahova od ovoga i onoga, za djecu, za zdravlje,
utješno i fantastično da postoji Nešto ili Netko tko ima uvida kakvo je stanje u ovom neboderu jer ja živim samo na ovom katu, nikad nisam izašla izvan toga kata i nemam pojma kakva je konstrukcija ni zašto je takva, zašto su takvi temelji, kako je gore na 180. katu, kako ta cijela zgrada izgleda,
kad se ja samo mučim i borim s instalacijama i curenjem vode na mom katu.
Arhitekt zna.
Ne znam je li nakon ovog uvida jasnije, kad se postavi puno, puno šira duhovna slika, zašto se može prihvatiti i ona uska, jer su nju napisali ljudi, onako kako je njima bilo shvatljivije.
Ovo nije nikakva evangelizacija, niti to može biti, niti treba, znam pouzdano da iste stvari pričaju i prakticiraju neki koji žive makrobiotički stil život, ljudi koji prakticiraju jogu, kojima nije strano meditiranje, ili koji ne primjenjuju ništa od toga u životu, a naročito ne oficijelne religije, ali im je um i duh otvoren za šire sfere.
I usput, sve ovo, slično ili isto, sam i čula i pročitala od profesora unutar KC-e, koju se voli nazivati zadrtom i zatvorenom, no nije tomu tako, ako odeš dovoljno "široko"i barem malo, mrvicu "dublje", pa kad se onda vratiš u poznate, uže okvire, oni ti tek tada postaju jasniji, bolji i prihvatljiviji.
Ako ovo baš ne spada u ovaj topic, prebacujte, nije mi bitno, mogla sam to pisati i na Odgoju, no tamo uopće ne dobivam takva pitanja ni tvrdnje pa nemam zašto pisati.
Isprika svima koje živciraju ovakvi epovi, naravno da ne moraju čitati, i naravno da se nikad ne bih upustila u usmeno pilanje bilo koga takvim kobasicama, ovdje sam si dala kuraže zbog postojanja dobrovoljne opcije - read or ignore or izbriši or prebaci
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 04.12.2012. at 12:43
Ovo si divno napisala!I mene to isto zanima čisto s tog nekog stanovišta, s tim da bi to moje "znanstveno" bilo čisto znatiželjno-analitički-amaterski kvaziznanstveno, pa tako i gnostika (e, ono sam mislila na ljudsku želju za spoznajom, ne veličanje materijalnog), a isto i tih izgubljenih ili spaljenih ili izmišljenih, ne znam uopće što je točno, Judinih i Tominih Evanđelja. Zanimljivo mi je to za čitanje, ali dovoljno kontroverzi imaju već i ova priznata "službena" Evanđelja, pa ne mogu dokučiti što bih trebala misliti o dodatnima, osim malo izvježbati mozak, logiku, proširiti vidike za još neke mogućnosti.
Tvoje stajalište mogu shvatiti, polaziš s onog ljudskog, pojavio se lik niotkuda, kaže da je sve stvorio, bahati se nešto, kaže - morate voljeti mene i nikoga drugoga, ja sam glavna faca. U tebi se, normalno, stvara otpor, gle, tko si ti da mi to govoriš, otkud ti pravo, valjda imam svoj intelekt i svoju volju da prihvatim koga želim, a naročito da volim koga želim, valjda onoga tko je to zavrijedio, itd... itd...
Neću te uopće razuvjeravati, niti to želim, niti mogu, niti ćeš ti postati vjernik niti ja ateist. Samo moram, a zbilja moram, ovo što se stalno ponavlja o bradatom, taštom i osvetoljubivom starcu,
malo podignuti iznad razine religije, a naročito iznad razine najplićih priča, koje su, kad ih analiziramo povijesno, čak i nužno takve, ako uzmemo u obzir kada su i gjde su nastale, na kojem stupnju povijesnog, političkog razvoja društva i svijesti ljudi.
Na koji su način oni tada mogli opisati Boga, ili nuklearnu energiju, ili vulkan, ili nebeske pojave?
Na onaj koji su oni sami sebi, tada, mogli "racionalno" predočiti.
Ono što ću dalje napisati nije religijsko shvaćanje, može biti, može se ispreplitati, ali ne mora.
Zamisliemo da nema uopće religija, da nema ni Jahve, ni Alaha ni Krišne.
Bez obzira na to moje polazište, opet, neka ne čita netko tko često parafrazira Mileta "na šesto čulo sam gluh ko top" jer pišem onima koji priznaju ili prihvaćaju mogućnost postojanja Nečega, šta god to bilo, izvan ovoga vidljivoga i opipljivoga, a da to Nešto nije nužno nečiji bog ukalupljen u religijske okvire.
Čini mi se da je jennifer spomenula "ezoterijske ateiste", može i agnostik, može praktikant uma, može poticatelj pozitivne energije.
Dakle, nema religija, ali postoji nekakva univerzalna svemirska pokretačka sila, nekakva energija koja se provlači kroz sve,
jedna silna pozitiva koju možemo ili potaknuti da raste u nama i oko nas ili ju možemo konstantno, svojom voljom, gušiti i zatirati. Možemo je zvati Energija, Sila, Duh, Bitak (to bi bar iz flozofije svima moglo biti blisko).
Ako je glavno odličje te Sile, tog Duha - unverzalno Dobro, Dobrota, Ljubav neizmjerna, bezgranična, Istina koja ne dozvoljava obmane, bi li tada bilo shvatljivo da taj Duh kaže čovjeku - Nemoj imati drugih sila osim mene jer će te to uništiti (držat će te u nemiru, strahu, zlo će zauzeti svoje mjesto ako se makneš od Dobra!
Da ne govori - Otkači Krišnu, Šivu i Višnu, to su neki smutljivci, Alah priča bezveze, pusti njega (iako u vrijeme stvaranja te zapovijedi nije bilo ni A od Alaha, ali to je nebitno, isti je to bog),
ne zanima tog Duha kako ga tko gdje zove već on govori - nemoj da te zanosi želja za novcem, za bogastvom, za slavom i popularnošću, nemoj na prvo mjesto stavljati želju da budeš uspješan u karijeri, nemoj hraniti svoju taštinu, nemoj biti ohol, nije važno koliki su ti uspjesi u ovom materijalnom svijetu,
važno je da tvoji postupci, tvoji mali svakodnevni čini, budu obilježeno Dobrotom i Ljubavlju.
A to sam Ja.
Ja sam Dobro, ja sam Ljubav.
Je li tvoj postupak danas, bilo koji, bio time vođen? Jesi li svoje talente koristio za Dobro ili za sebične ciljeve.
Evo, za primjer, ja. Zašto pišem sada? Da hranim svoj ego pred ljudima koji me ni ne poznaju?
Da se svađam jer sam se digla na lijevu nogu?
Da unosim razdor i potičem svađe i negativnu energiju?
Da svoju duhovitost koristim da bih nekoga ismijala i time povrijedila (bilo je i toga, i žao mi je zbog toga) ili da bih nekoga razveselila, nasmijala, da bih za jedan stupanj podigla nivo raspoloženja, samo tih pet minuta?
Hoćuli nekoga ovime navesti u neke zablude ili će možda nekome, nekom tihom čitaču, možda nešto malo jasnije sjesti u glavi.
Želim li nekoga izazivati, da mu idem na živce i podignem tlak? (i time malo zabavim svoju omiljenu koleginicu cvijetu
Svaki, i najminijaturniji naš svakodnevni postupak može se promatrati kroz tu prizmu, je li pokrenut Ljubavlju i Dobrotom, Istinom koja ne glumi da je nešto što nije, ili kojekakvim ciljevima, kojih, ruku na srce, uopće nismo svjesni, ako u posvješćivanje ne uložimo napor, nego najčešće postupamo instinktivno, kako nam dođe.
Sve to dođe na isto, od istočnjačkih učenja, do kršćanski, samo ako se provuče ta nit - Ljubav i Dobro.(ne , nisam u new age-u, draga kršćanska braćo, nema straha
U tom kontekstu se može shvatiti - ja sam te stvorio, usadi u tebe nit Dobra, hrani ju, njeguj, nemaj drugih bogova uz mene!
Svatko treba voljeti sebe kao dijela i djela tog dobra, pokušati sebe prihvatiti kao fenomenlanu kreaciju koja ima svoju važnu svrhu (koliko god izgledala mala i bijedna), a nakon toga isto tako važan i velik može biti i drugi čovjek.
Ne onoliko "velik" da bi mu bilo uvredljivo što je bog ili stvaralačka energija "smatra većim",
ne vidim zašto bi, što sam ja to epohalno u prirodi stvorila, koji sam izvor čiste vode pokrenula, koju plimu na moru digla,
no to je subjektivna stvar, nekome je to uzdizanje boga uvredljivo i nadmeno, meni je, s mojim osjećajem savršene nemoći i besmislenih svakodnevnih strahova od ovoga i onoga, za djecu, za zdravlje,
utješno i fantastično da postoji Nešto ili Netko tko ima uvida kakvo je stanje u ovom neboderu jer ja živim samo na ovom katu, nikad nisam izašla izvan toga kata i nemam pojma kakva je konstrukcija ni zašto je takva, zašto su takvi temelji, kako je gore na 180. katu, kako ta cijela zgrada izgleda,
kad se ja samo mučim i borim s instalacijama i curenjem vode na mom katu.
Arhitekt zna.
Ne znam je li nakon ovog uvida jasnije, kad se postavi puno, puno šira duhovna slika, zašto se može prihvatiti i ona uska, jer su nju napisali ljudi, onako kako je njima bilo shvatljivije.
Ovo nije nikakva evangelizacija, niti to može biti, niti treba, znam pouzdano da iste stvari pričaju i prakticiraju neki koji žive makrobiotički stil život, ljudi koji prakticiraju jogu, kojima nije strano meditiranje, ili koji ne primjenjuju ništa od toga u životu, a naročito ne oficijelne religije, ali im je um i duh otvoren za šire sfere.
I usput, sve ovo, slično ili isto, sam i čula i pročitala od profesora unutar KC-e, koju se voli nazivati zadrtom i zatvorenom, no nije tomu tako, ako odeš dovoljno "široko"i barem malo, mrvicu "dublje", pa kad se onda vratiš u poznate, uže okvire, oni ti tek tada postaju jasniji, bolji i prihvatljiviji.
Ako ovo baš ne spada u ovaj topic, prebacujte, nije mi bitno, mogla sam to pisati i na Odgoju, no tamo uopće ne dobivam takva pitanja ni tvrdnje pa nemam zašto pisati.
Odgovorit ću, nadam se da smijem.Dosta su mi zanimljiva gnosticka evandjelja...Zna li netko koji je njihov povijesni status? (True or fake?)
Mc, sori na religijskoj digresiji... U svoju obranu mogu reci da me zanima znanstveni rakurs
Mene isto zanimaju gnostička evanđelja, kao i svi drugi spisi ranog kršćanstva koji nisu prihvaćeni u kanon židovske i kršćanske Biblije. Oni puno govore o smjerovima razmišljanja, problemima i potrebama rane Crkve. Pročitala sam Bibliju, a sad ću pročitati i sve nekanonske knjige do kojih mogu doći – zanimaju me sva ta razmišljanja o Bogu, vjeri, svijetu i čovjeku. Za one koje to zanima, ima odlična knjiga, Izgubljena Biblija, izdanje Kršćanske sadašnjosti.http://www.ks.hr/Biblioteke/Monograf...a-Biblija.aspx
Gnosticizam je jedan smjer razmišljanja i vjerovanja rane Crkve koji je danas posebno aktualan – ima poveznica s današnjim relativizmom i individualizmom mišljenja. Gnoza stoji pod utjecajem grčke mudrosti, ali nije koherentno učenje – to je zapravo skup individualiziranih mišljenja. Zajedničko im je odbacivanje Starog zavjeta i kritičan stav prema mnogim dijelovima NZ. Mogao bi se dovesti u pitanje i monoteizam tog smjera razmišljanja, jer Boga ne shvaćaju kao jedno stvoriteljsko biće nego kao nekakav slijed božanskih bića. Ta bića doživljavaju kao odvojena od svijeta i čovjeka, posve suprotno Bogu. Gnosticizam je dualistički, jer prezire materijalni svijet, osuđuje biblijskog Boga koji ga je stvorio. Iz toga slijedi i da ne priznaje utjelovljenje Krista i njegovo rođenje kao čovjeka. To je u suprotnosti s kršćanskom vjerom o stvaranju, jedinstvu čovjeka u njegovoj duhovnoj i tjelesnoj dimenziji, inkarnaciji Boga, njegovoj tjelesnoj smrti i uskrsnuću i uskrsnuću tijela svih ljudi. Za ortodoksno kršćanstvo neprihvatljiva je i usredotočenost gnostika na sebe, odnosno na samospoznaju kao osnovni put spasenja, dok je to za kanonsku Bibliju i ortodoksno kršćanstvo vjera, ljubav prema Bogu i čovjeku i djelovanje na putu dobra.
To su sve razlozi zbog kojih gnostička evanđelja nisu prihvaćena u kanon.
xtako da, koliko god se slažem s tobom, toliko se i sa zuskom moram složiti.
moramo se početi učiti javno iznositi svoje stavove.
procijenjivati za sebe - jel stvarno to za mene može imati neke štetne posljedice.
i koliko tih štetnih posljedica mogu podnijeti, a koliko - ne. makar toliko.
možemo osvijestiti tvoj ina aspekt o tome da trebamo uzeti u obzir sve čimbenike (to me između ostalog upravo fem. solidarnost i naučila, tako da sam po tom pitanju postala puno tolerantnija nego kad sam bila... mlađa
Posljednje uređivanje od mama courage : 04.12.2012. at 16:49
Pravila pisanja postova
