Citiraj ina33 prvotno napisa Vidi poruku
Još za tebe, Zuska.

Sad na ovaj gore "case study" ugroze tvoje love da si financiraš život i postupke, ti, recimo, radiš i ideš na MPO, ubaci još u scenarij okolnosti da ti radiš , primjerice, u nekom malom mjestu u Lici, Slavoniji, u državnoj upravi. Tvoj šef je prijatelj s Milinovićem ("naš Dado"), o MPO-u misle da to ne treba pravim Hrvatima, da se onda trebaš pokorit i posvojit ili živit bez djece, a ne "ubijat nevinu dječicu ili ih slagat po frižiderima" (a posvojenje je još teže nego MPO, u Hrv na 1 dijete dolazi 9 parova, internacionalna posvojenja su skupa, skuplja od postpuka MPO vani).

Moja poruka - lakše će se ful aktivirat osoba s više novaca, mogućnošću exita (odlazak vani na postupke) itd.

Nego, onako, direktno s facom -netko tko radi u takvoj sredini, tko nema para ili alternativne solucije za reći fino "pa-pa". Dijelom je i luksus zadržati "čisto čelo" - luksuz, ako si u gore opisanoj situaciji po maslowvljevoj hijerarhiji potreba.

I ono, ja to stvarno, ali stvarno, ali stvarno ne mogu nazvat niti komocijom, niti kukavičlukom... to je jedan, iz moje perspektive, razumni resource management.
Shvaćam i apsolutno se slažem s tobom. Kukavičluk, hrabrost pa i pitanje komocije ovise o hrpi drugih stvari, najviše o tome koliko je egzistencija ugrožena ili koliko se ona podrazumijeva.
Ali opet ću ponoviti, ja sam nisam govorila o ludoj građanskoj hrabrosti koja ljude može stajati posla (i ne mislim da je npr. neoutani gay u nekom selu Dalmatinske zagore komotan, a onaj outani u Zagrebu ludo hrabar), govorila sam o nekoj bazičnoj razini iskazivanja stavova, ako hoćeš i dijaloga. Ponovno se vraćam na roditeljski, evo primjera iz Zagreba, na kojem grupa nepomirenih roditelja izražavaju svoje stavove o ZO, a suprotstavi im se jedna osoba, dok ostali šute (a kasnije tu koja se suprotstavila tapšaju po ramenu), onda je to komocija..
Našlo bi se drugačijih primjera i drugačijih naziva za takvo ponašanje, ali da ne duljim, mislim da se slažemo, samo ti pokušavaš govoriti o jednoj stvari, a ja o drugoj.