I mene to isto zanima čisto s tog nekog stanovišta, s tim da bi to moje "znanstveno" bilo čisto znatiželjno-analitički-amaterski kvaziznanstveno, pa tako i gnostika (e, ono sam mislila na ljudsku želju za spoznajom, ne veličanje materijalnog), a isto i tih izgubljenih ili spaljenih ili izmišljenih, ne znam uopće što je točno, Judinih i Tominih Evanđelja. Zanimljivo mi je to za čitanje, ali dovoljno kontroverzi imaju već i ova priznata "službena" Evanđelja, pa ne mogu dokučiti što bih trebala misliti o dodatnima, osim malo izvježbati mozak, logiku, proširiti vidike za još neke mogućnosti.
Tvoje stajalište mogu shvatiti, polaziš s onog ljudskog, pojavio se lik niotkuda, kaže da je sve stvorio, bahati se nešto, kaže - morate voljeti mene i nikoga drugoga, ja sam glavna faca. U tebi se, normalno, stvara otpor, gle, tko si ti da mi to govoriš, otkud ti pravo, valjda imam svoj intelekt i svoju volju da prihvatim koga želim, a naročito da volim koga želim, valjda onoga tko je to zavrijedio, itd... itd...
Neću te uopće razuvjeravati, niti to želim, niti mogu, niti ćeš ti postati vjernik niti ja ateist. Samo moram, a zbilja moram, ovo što se stalno ponavlja o bradatom, taštom i osvetoljubivom starcu,
malo podignuti iznad razine religije, a naročito iznad razine najplićih priča, koje su, kad ih analiziramo povijesno, čak i nužno takve, ako uzmemo u obzir kada su i gjde su nastale, na kojem stupnju povijesnog, političkog razvoja društva i svijesti ljudi.
Na koji su način oni tada mogli opisati Boga, ili nuklearnu energiju, ili vulkan, ili nebeske pojave?
Na onaj koji su oni sami sebi, tada, mogli "racionalno" predočiti.
Ono što ću dalje napisati nije religijsko shvaćanje, može biti, može se ispreplitati, ali ne mora.
Zamisliemo da nema uopće religija, da nema ni Jahve, ni Alaha ni Krišne.
Bez obzira na to moje polazište, opet, neka ne čita netko tko često parafrazira Mileta "na šesto čulo sam gluh ko top" jer pišem onima koji priznaju ili prihvaćaju mogućnost postojanja Nečega, šta god to bilo, izvan ovoga vidljivoga i opipljivoga, a da to Nešto nije nužno nečiji bog ukalupljen u religijske okvire.
Čini mi se da je
jennifer spomenula "ezoterijske ateiste", može i agnostik, može praktikant uma, može poticatelj pozitivne energije.
Dakle, nema religija, ali postoji nekakva univerzalna svemirska pokretačka sila, nekakva energija koja se provlači kroz sve,
jedna silna pozitiva koju možemo ili potaknuti da raste u nama i oko nas ili ju možemo konstantno, svojom voljom, gušiti i zatirati. Možemo je zvati Energija, Sila, Duh, Bitak (to bi bar iz flozofije svima moglo biti blisko).
Ako je glavno odličje te Sile, tog Duha - unverzalno Dobro, Dobrota, Ljubav neizmjerna, bezgranična, Istina koja ne dozvoljava obmane, bi li tada bilo shvatljivo da taj Duh kaže čovjeku - Nemoj imati drugih sila osim mene jer će te to uništiti (držat će te u nemiru, strahu, zlo će zauzeti svoje mjesto ako se makneš od Dobra!
Da ne govori - Otkači Krišnu, Šivu i Višnu, to su neki smutljivci, Alah priča bezveze, pusti njega (iako u vrijeme stvaranja te zapovijedi nije bilo ni A od Alaha, ali to je nebitno, isti je to bog),
ne zanima tog Duha kako ga tko gdje zove već on govori - nemoj da te zanosi želja za novcem, za bogastvom, za slavom i popularnošću, nemoj na prvo mjesto stavljati želju da budeš uspješan u karijeri, nemoj hraniti svoju taštinu, nemoj biti ohol, nije važno koliki su ti uspjesi u ovom materijalnom svijetu,
važno je da tvoji postupci, tvoji mali svakodnevni čini, budu obilježeno Dobrotom i Ljubavlju.
A to sam Ja.
Ja sam Dobro, ja sam Ljubav.
Je li tvoj postupak danas, bilo koji, bio time vođen? Jesi li svoje talente koristio za Dobro ili za sebične ciljeve.
Evo, za primjer, ja. Zašto pišem sada? Da hranim svoj ego pred ljudima koji me ni ne poznaju?
Da se svađam jer sam se digla na lijevu nogu?
Da unosim razdor i potičem svađe i negativnu energiju?
Da svoju duhovitost koristim da bih nekoga ismijala i time povrijedila (bilo je i toga, i žao mi je zbog toga) ili da bih nekoga razveselila, nasmijala, da bih za jedan stupanj podigla nivo raspoloženja, samo tih pet minuta?
Hoćuli nekoga ovime navesti u neke zablude ili će možda nekome, nekom tihom čitaču, možda nešto malo jasnije sjesti u glavi.
Želim li nekoga izazivati, da mu idem na živce i podignem tlak? (i time malo zabavim svoju omiljenu koleginicu cvijetu
)
Svaki, i najminijaturniji naš svakodnevni postupak može se promatrati kroz tu prizmu, je li pokrenut Ljubavlju i Dobrotom, Istinom koja ne glumi da je nešto što nije, ili kojekakvim ciljevima, kojih, ruku na srce, uopće nismo svjesni, ako u posvješćivanje ne uložimo napor, nego najčešće postupamo instinktivno, kako nam dođe.
Sve to dođe na isto, od istočnjačkih učenja, do kršćanski, samo ako se provuče ta nit - Ljubav i Dobro.(ne , nisam u new age-u, draga kršćanska braćo, nema straha
)
U tom kontekstu se može shvatiti - ja sam te stvorio, usadi u tebe nit Dobra, hrani ju, njeguj, nemaj drugih bogova uz mene!
Svatko treba voljeti sebe kao dijela i djela tog dobra, pokušati sebe prihvatiti kao fenomenlanu kreaciju koja ima svoju važnu svrhu (koliko god izgledala mala i bijedna), a nakon toga isto tako važan i velik može biti i drugi čovjek.
Ne onoliko "velik" da bi mu bilo uvredljivo što je bog ili stvaralačka energija "smatra većim",
ne vidim zašto bi, što sam ja to epohalno u prirodi stvorila, koji sam izvor čiste vode pokrenula, koju plimu na moru digla,
no to je subjektivna stvar, nekome je to uzdizanje boga uvredljivo i nadmeno, meni je, s mojim osjećajem savršene nemoći i besmislenih svakodnevnih strahova od ovoga i onoga, za djecu, za zdravlje,
utješno i fantastično da postoji Nešto ili Netko tko ima uvida kakvo je stanje u ovom neboderu jer ja živim samo na ovom katu, nikad nisam izašla izvan toga kata i nemam pojma kakva je konstrukcija ni zašto je takva, zašto su takvi temelji, kako je gore na 180. katu, kako ta cijela zgrada izgleda,
kad se ja samo mučim i borim s instalacijama i curenjem vode na mom katu.
Arhitekt zna.
Ne znam je li nakon ovog uvida jasnije, kad se postavi puno, puno šira duhovna slika, zašto se može prihvatiti i ona uska, jer su nju napisali ljudi, onako kako je njima bilo shvatljivije.
Ovo nije nikakva evangelizacija, niti to može biti, niti treba, znam pouzdano da iste stvari pričaju i prakticiraju neki koji žive makrobiotički stil život, ljudi koji prakticiraju jogu, kojima nije strano meditiranje, ili koji ne primjenjuju ništa od toga u životu, a naročito ne oficijelne religije, ali im je um i duh otvoren za šire sfere.
I usput, sve ovo, slično ili isto, sam i čula i pročitala od profesora unutar KC-e, koju se voli nazivati zadrtom i zatvorenom, no nije tomu tako, ako odeš dovoljno "široko"i barem malo, mrvicu "dublje", pa kad se onda vratiš u poznate, uže okvire, oni ti tek tada postaju jasniji, bolji i prihvatljiviji.
Ako ovo baš ne spada u ovaj topic, prebacujte, nije mi bitno, mogla sam to pisati i na Odgoju, no tamo uopće ne dobivam takva pitanja ni tvrdnje pa nemam zašto pisati.
jennifer_gentle prvotno napisa
Dosta su mi zanimljiva gnosticka evandjelja...Zna li netko koji je njihov povijesni status? (True or fake?)
nije li to malo previše nategnuto? 
