pa svi smo bespolni prije diskursa, jer diskurs uspostavlja te distinkcije, a mi ih održavamo jezikom, ponašanjem, osjećajima itd. jer smo i sami u diskursu tj. "ideološki obojani". butler, kako ja shvaćam, ne priznaje razliku spola i roda, jer je spol shvaćena kao biloška datost opravdanje za konstrukciju roda, te je spol i rod zapravo ista poluga moći, razlike nema.
nisam sigurna razumijem li zadnje pitanje - ponaša se kao curica jer gleda okolinu, oponaša, vidi što se od nje očekuje itd.

inače ja na to gledam kao na sveobuhvatnu teoriju (logocentrizam, o čemu je govorio derrida), dakle svejedno je je li u pitanju spol, rasa itd. ništa nije dato i ništa ne postoji diskursa ( u tome je berkeley (svećenik, koje li ironije) bio u pravu kada je rekao "esse est percipi"; ništa ne postoji dok nije opaženo, u ovom slučaju, konstruirano; solipsizam je dosta moderan, dapače, postmoderan po tom pitanju, iako je berkeley pisao u 18. st). dobro i zlo također ne postoji van diskursa, istina i laž itd.

ja inače dosta volim te poststrukturalističke/postmodernističke teorije jer su dosta bezobrazne i ništa im nije sveto. nema tabua i napadaju sve od najosnovnijih pojmova, do znanosti (razlog mojih čestih prijepora s kory ) (super mi je recimo od haydena whitea teorija o nemogućnosti konstruiranja povijesti kao znanosti) itd. ne mora ih se shvaćati doslovno i ne mora ih se u potpunosti prihvaćati kao istinite (što je uopće istina - lyotard je označio postmodernu upravo kao kraj velikih meta-pripovijesti), ali mislim da daju jedan ako ništa drugo zanimljivi pogled na ustaljena opća mjesta i malo će prodrmati naš "dogmatični drijemež"