eh, sad... slušaj dalje. kako ženu učiniti manje neslobodnom. tako da muškarac više postane neslobodan kao otac. tj. citiram samu sebe:
onog trena kad muškarac kaže šefu: sorry, ne mogu na (nenadanu) večeru s našim klijentima, moram ići doma uspavati dijete i napraviti ručak za sutra. - onda tu nastaje ravnopravnost. onog trena kad poslodavac bude si mislio: mladi muškarac, uf, taj će sigurno htjeti biti još otac. - tu onda dolazi do ravnopravnosti.Rodna ravnopravnost moguća je samo ako se ona prvo utka u partnerski odnos. Kad muškarac današnjice preuzme odgovornost za obiteljsku zajednicu, ne samo kroz materijalni doprinos, pri tom prilično bezbrižno uživajući u čarima roditeljstva, nego i preko onih roditeljskih sastavnica koje se svakome čine tako dosadnima, mrskima, svakodnevno zatupljujućima – kućanskih poslova. Jer ta kuća je i njegov dom, a toj djeci je i on roditelj.
/eh, sad bi tu mogli ubaciti priču o kapitalizmu itd. ali sam preumorna/
ili?





