yours in free thought (ireligiozni topic)

[ivarica]

moje prijateljice, arhitektice bez djece, jednako su dogurale ko prijateljice arhitektice s djecom
a prvih, sad ih brojim, imam puno vise (?!)
ok, to ne treba nista znaciti, i tek je na nivou mojih privatnih zapazanja, moguce i da sam se ja okruzila skroz prosjecnim ili neambicioznim arhitekticama

velik problem ja vidim u skolama, okrenutim da vise cijene ono sto curice u to vrijeme mogu dati, onome kakve cure jesu (onom sto dolzi iz obitelji i tradicije) i nacinu na koji se curice potice na ponasanja koja ce im kasnije u zivotu vise stetiti nego koristiti
ovo je isto primjer iz mojeg vidokruga, ali u skoli decki trebaju biti stvarno izvrsni ako zele prolaziti s pet, i nista ne zgrijesiti ako zele uzorno vladanje, a curice trebaju biti problematicne pa da imaju iste ocjene ko decki. curice, osim sto u toj istoj dobi, i jesu realno marljivije, ipak i vise suradjuju, manje talasaju, djecacka agresija je izravnija pa je i vidljivija, a cure su vise sklone pasivnoj agresiji koja ostane skrivena
kad je izasao novi prijedlog kriterija za upise u srednje skole, a s njim i simulacija s ocjenama zadnje generacije, pisala sam na mzos da mi posalju info o prosjecnom opcem uspjehu djecaka vs opcem uspjehu djevojcica i odgovorili su da info po spolu nemaju (trazila sam i podatke o uspjehu iz vjeronauka, za sve vjeroispovijesti, pa ako neku od vas zanima mogu poslati tu info).
istovremeno sam ja informaciju nasla na internetu, a i razgovarala kasnije s autorom istrazivanja:
Razlike u školskom uspjehu učenika trećih i sedmih razreda osnovnih škola u Republici Hrvatskoj s obzirom na spol učenika i obrazovanje roditelja: populacijska perspektiva - link http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp...wFile/954/1121

u trecem razredu os, vise od pola djevojcica ima peticu iz hrvatskoga, a istovremeno tek trecina djecaka
u sedmom razredu (samo ta dva razreda su usla u istrazivanje, ukupno 90.000 djece) 34,6 posto djevojcica, a tek 15,5% djecaka ima pet iz hrvatskoga


isto je i u opcem uspjehu:
3. razred 69,3% vs 53,6%
7. razred 41,6% djevojcica prolazi s odlicnim, a tek 24,9% djecaka

i iako svi kazu da su skole neprijateljsko mjesto za djecake, one su neprijateljice djevojcicama
jednom ce iz takve skole izaci sasvim super sekretarice
a decki su oni koji ce pisati knjige, zakone, izricati presude, a tek svaki sedmi je imao peticu iz hrvatskoga

[Zuska]

moje prijateljice, arhitektice bez djece, jednako su dogurale ko prijateljice arhitektice s djecom
a prvih, sad ih brojim, imam puno vise (?!)
ok, to ne treba nista znaciti, i tek je na nivou mojih privatnih zapazanja, moguce i da sam se ja okruzila skroz prosjecnim ili neambicioznim arhitekticama

velik problem ja vidim u skolama, okrenutim da vise cijene ono sto curice u to vrijeme mogu dati, onome kakve cure jesu (onom sto dolzi iz obitelji i tradicije) i nacinu na koji se curice potice na ponasanja koja ce im kasnije u zivotu vise stetiti nego koristiti
ovo je isto primjer iz mojeg vidokruga, ali u skoli decki trebaju biti stvarno izvrsni ako zele prolaziti s pet, i nista ne zgrijesiti ako zele uzorno vladanje, a curice trebaju biti problematicne pa da imaju iste ocjene ko decki. curice, osim sto u toj istoj dobi, i jesu realno marljivije, ipak i vise suradjuju, manje talasaju, djecacka agresija je izravnija pa je i vidljivija, a cure su vise sklone pasivnoj agresiji koja ostane skrivena
kad je izasao novi prijedlog kriterija za upise u srednje skole, a s njim i simulacija s ocjenama zadnje generacije, pisala sam na mzos da mi posalju info o prosjecnom opcem uspjehu djecaka vs opcem uspjehu djevojcica i odgovorili su da info po spolu nemaju (trazila sam i podatke o uspjehu iz vjeronauka, za sve vjeroispovijesti, pa ako neku od vas zanima mogu poslati tu info).
istovremeno sam ja informaciju nasla na internetu, a i razgovarala kasnije s autorom istrazivanja:
Razlike u školskom uspjehu učenika trećih i sedmih razreda osnovnih škola u Republici Hrvatskoj s obzirom na spol učenika i obrazovanje roditelja: populacijska perspektiva - link http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp...wFile/954/1121

u trecem razredu os, vise od pola djevojcica ima peticu iz hrvatskoga, a istovremeno tek trecina djecaka
u sedmom razredu (samo ta dva razreda su usla u istrazivanje, ukupno 90.000 djece) 34,6 posto djevojcica, a tek 15,5% djecaka ima pet iz hrvatskoga


isto je i u opcem uspjehu:
3. razred 69,3% vs 53,6%
7. razred 41,6% djevojcica prolazi s odlicnim, a tek 24,9% djecaka

i iako svi kazu da su skole neprijateljsko mjesto za djecake, one su neprijateljice djevojcicama
jednom ce iz takve skole izaci sasvim super sekretarice
a decki su oni koji ce pisati knjige, zakone, izricati presude, a tek svaki sedmi je imao peticu iz hrvatskoga

Odlično zapažanje.
Glasno razmišljam... Školski sistem koji se temelji na redu, radu i disciplini (poslušnosti), izgleda više pogoduje curicama. Ne nužno zato što su curice predisponiranije za to (mada neke teorije ukazuju na to), već stoga što su to društveno poticane vrline kod curica - dobra, mirna i poslušna, marljiva i odgovorna... itd.
S druge strane, da bi žene sve stizale (polje, djeca, kuća, kasnije tvornica, djeca, stan, ured/karijera, djeca, stan/kuća), morale su biti organizirane, marljive i discipliniranje da bi sve to stigle...multitasking i to.
Ravnopravnost žena, konkretno ovdje pišem o komunističkim društvima (koja se nakon 2. svjetskog rada ogledala u ravnopravnom radnom statusu i mogućnostima) nije za sobom povukla i ravnopravnost muškaraca, pa je žena postala ravnopravna u tvornici, ali ne i doma, od nje se i dalje očekivalo da drži tri kantuna, dok su muškarci vodili te iste tvornice, raspravljali o društvenim devijacijama i vraćanju na prvi put...ona je odgajala djecu, kuhala, usisavala...I danas je u mnogome tako.

Više cura odlično je u školama, više ih se upisuje na fakultet, više ih diplomira... Kasnije su im češće šefovi muškarci, nego one njima. Osim što se dio njih posveti majčinstvu i svjesno, kratkoročno ili dugoročno, odustaje od karijere, po meni je važna i ta neka drčnost koju nema većina žena, a koja je potrebna za, ajmo reći, uspinjanje, a muškarci je češće iskazuju.
Što se tiče izvrsnosti, rekla bih da je za to, osim talenta i puno rada, potrebna i posebna usredotočenost i posvećenost poslu...nešto što si malo tko danas može priuštiti, pogotovo ako ima obitelj...i, posljedično, pogotovo ako je žena s obitelji...Multitasking vs.izvrsnost, posvećenost i djeci/obitelji i domu i poslu/karijeri spram posvećenosti uglavnom poslu/karijeri...

Imam nekoliko prijateljica koje se nalaze u tradicionalno muškim profesijama (kirurgija, policija) i imaju, malo je reć, zanimljivih priča. Pričala mi kirurginja kako je bio njen red za operaciju, ali ju je šef zamolio da operaciju prepusti kolegi...Pita ona da zašto, zanima je sudjelovanje na toj operaciji, ona je na redu, a kaže šef, pa operacija je toliko zanimljiva da bih ju volio dati vašem kolegi da mu ne nastrada muški ponos (????!!!). Glatko je poludila i odbila. Ali to je ona, drčna i samouvjerena. Jer da nije takva nikad ne uspjela ući u kirurgiju i biti bolje od kolega da bi mogla biti kao kolege...

[krumpiric]

Odlično zapažanje.
Glasno razmišljam... Školski sistem koji se temelji na redu, radu i disciplini (poslušnosti), izgleda više pogoduje curicama. Ne nužno zato što su curice predisponiranije za to (mada neke teorije ukazuju na to), već stoga što su to društveno poticane vrline kod curica - dobra, mirna i poslušna, marljiva i odgovorna... itd.
S druge strane, da bi žene sve stizale (polje, djeca, kuća, kasnije tvornica, djeca, stan, ured/karijera, djeca, stan/kuća), morale su biti organizirane, marljive i discipliniranje da bi sve to stigle...multitasking i to.
Ravnopravnost žena, konkretno ovdje pišem o komunističkim društvima (koja se nakon 2. svjetskog rada ogledala u ravnopravnom radnom statusu i mogućnostima) nije za sobom povukla i ravnopravnost muškaraca, pa je žena postala ravnopravna u tvornici, ali ne i doma, od nje se i dalje očekivalo da drži tri kantuna, dok su muškarci vodili te iste tvornice, raspravljali o društvenim devijacijama i vraćanju na prvi put...ona je odgajala djecu, kuhala, usisavala...I danas je u mnogome tako.

Više cura odlično je u školama, više ih se upisuje na fakultet, više ih diplomira... Kasnije su im češće šefovi muškarci, nego one njima. Osim što se dio njih posveti majčinstvu i svjesno, kratkoročno ili dugoročno, odustaje od karijere, po meni je važna i ta neka drčnost koju nema većina žena, a koja je potrebna za, ajmo reći, uspinjanje, a muškarci je češće iskazuju.
Što se tiče izvrsnosti, rekla bih da je za to, osim talenta i puno rada, potrebna i posebna usredotočenost i posvećenost poslu...nešto što si malo tko danas može priuštiti, pogotovo ako ima obitelj...i, posljedično, pogotovo ako je žena s obitelji...Multitasking vs.izvrsnost, posvećenost i djeci/obitelji i domu i poslu/karijeri spram posvećenosti uglavnom poslu/karijeri...

Imam nekoliko prijateljica koje se nalaze u tradicionalno muškim profesijama (kirurgija, policija) i imaju, malo je reć, zanimljivih priča. Pričala mi kirurginja kako je bio njen red za operaciju, ali ju je šef zamolio da operaciju prepusti kolegi...Pita ona da zašto, zanima je sudjelovanje na toj operaciji, ona je na redu, a kaže šef, pa operacija je toliko zanimljiva da bih ju volio dati vašem kolegi da mu ne nastrada muški ponos (????!!!). Glatko je poludila i odbila. Ali to je ona, drčna i samouvjerena. Jer da nije takva nikad ne uspjela ući u kirurgiju i biti bolje od kolega da bi mogla biti kao kolege...

ja ne znam, to je sve tako relativno
moj je dojam i dalje da žene svjesno odabiru takve uloge, čak i kad društvo nije iste uloge uvjetovalo i čak i kad im te uloge ne predstavljaju zadovoljstvo (tj. čak i kad se nađu u situaciji izbora)

[mama courage]

ja ne znam, to je sve tako relativno
moj je dojam i dalje da žene svjesno odabiru takve uloge, čak i kad društvo nije iste uloge uvjetovalo i čak i kad im te uloge ne predstavljaju zadovoljstvo (tj. čak i kad se nađu u situaciji izbora)

pitanje je koliko je to slobodan izbor? kad ti je odmalena (svjesno ili nesvjesno) usađeno da je ženino da se uda i da ima djecu. pitam samo. znam da moja sestra je vrsna kemičarka, profa itd. ali svi bi svaki put moju mamu pitali je li ima dečka i/li dijete. džaba sva vlastita postignuća. ako nemaš muškarca na svojoj strani i djecu. dok sam bila mlađa rekla bih da to nije istina, ali što sam starija, na žalost (ne znam je li vama tako) shvaćam (ili dolazim u doticaj) koliko su ljudi (pa i meni najbliži, koje sam prije smatrala otvorenih umova) u biti zagljibljeni u ta neka arhaična razmišljanja. kako to u nekom trenutku ispliva na površinu.

p.s. ova moja razmišljanja se naravno odnose i na mene samu. koliko u biti su neke stvari duboko usađene, da ih i ne primjećujem kao "okove", nego se hvalim da je to moj "slobodan izbor". (čak sam negdje čitala da u biti ne postoji slobodan izbor, čak bi se to i biološki, moglo objasniti da ne postoji, da je odluka koju kao donosiš donešena u našem mozgu već nekoliko sekundi prije?!?!)

[Zdenka2]

velik problem ja vidim u skolama, okrenutim da vise cijene ono sto curice u to vrijeme mogu dati, onome kakve cure jesu (onom sto dolzi iz obitelji i tradicije) i nacinu na koji se curice potice na ponasanja koja ce im kasnije u zivotu vise stetiti nego koristiti
ovo je isto primjer iz mojeg vidokruga, ali u skoli decki trebaju biti stvarno izvrsni ako zele prolaziti s pet, i nista ne zgrijesiti ako zele uzorno vladanje, a curice trebaju biti problematicne pa da imaju iste ocjene ko decki. curice, osim sto u toj istoj dobi, i jesu realno marljivije, ipak i vise suradjuju, manje talasaju, djecacka agresija je izravnija pa je i vidljivija, a cure su vise sklone pasivnoj agresiji koja ostane skrivena
kad je izasao novi prijedlog kriterija za upise u srednje skole, a s njim i simulacija s ocjenama zadnje generacije, pisala sam na mzos da mi posalju info o prosjecnom opcem uspjehu djecaka vs opcem uspjehu djevojcica i odgovorili su da info po spolu nemaju (trazila sam i podatke o uspjehu iz vjeronauka, za sve vjeroispovijesti, pa ako neku od vas zanima mogu poslati tu info).
istovremeno sam ja informaciju nasla na internetu, a i razgovarala kasnije s autorom istrazivanja:
Razlike u školskom uspjehu učenika trećih i sedmih razreda osnovnih škola u Republici Hrvatskoj s obzirom na spol učenika i obrazovanje roditelja: populacijska perspektiva - link http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp...wFile/954/1121

u trecem razredu os, vise od pola djevojcica ima peticu iz hrvatskoga, a istovremeno tek trecina djecaka
u sedmom razredu (samo ta dva razreda su usla u istrazivanje, ukupno 90.000 djece) 34,6 posto djevojcica, a tek 15,5% djecaka ima pet iz hrvatskoga


isto je i u opcem uspjehu:
3. razred 69,3% vs 53,6%
7. razred 41,6% djevojcica prolazi s odlicnim, a tek 24,9% djecaka

i iako svi kazu da su skole neprijateljsko mjesto za djecake, one su neprijateljice djevojcicama
jednom ce iz takve skole izaci sasvim super sekretarice
a decki su oni koji ce pisati knjige, zakone, izricati presude, a tek svaki sedmi je imao peticu iz hrvatskoga

Hvala ti na ovome, ivarice, izuzetno mi je zanimljivo, jer mi je vezano uz svakodnevicu djece. Iz dana u dan se osvjedočujem da škola (barem OŠ) favorizira djevojčice, zbog njihovog ponašanja, koje ne mora biti ni bolje ni lošije od ponašanja dječaka, ali je manje izazovno i uočljivo (generalizacija, ali statistički prisutna). Vjerujem da manje dječaka u 7. razredu ima peticu iz hrvatskog, ali ne mislim da je to samo zbog znanja. I ti si slično napisala, a i ja imam to iskustvo da dječaci u školi moraju biti mnogo bolji da bi dobili istu ocjenu kao djevojčice. Ako spadaju u nemirnije i kritičnije, utoliko im je teže. O ocjeni vladanja uopće neću govoriti -isti postupak, ako ga učini djevojčica, proći će potpuno nezapaženo, a ako se zapazi, tolerirat će se sa smiješkom. Ako to učini dječak, bit će u Dnevniku HTV. Od prvog razreda OŠ dječaci su "zločesti", a djevojčice "dobre" i to se reflektira na uspjeh u školi. Imam dječaka i djevojčicu pa to iskustveno dobro znam.

S druge strane, imam i vlastito profesionalno iskustvo osobe s tzv. "visokom" karijerom, što god to značilo (jer to smatram izborom i potrebom potpuno jednako vrijednom onom izboru o kojem govore ifigenija, cvijeta, mujica). To iskustvo pokazuje da žena u profesiji može isto i više od muškarca, ali uz mnogo više uloga, uz mnogo više i kvalitetnijeg rada. Tijekom školovanja postoji više-manje ravnopravnost, osim kod onih studentica koje već tada imaju djecu. (Ipak i tada mi se već događalo da se moji uspjesi na studiju tumače formulacijom da "imam muški mozak" !?!) No čim zagaziš u karijeru, razlike postaju očite od prvog dana - manje otvorenih vrata, manje sudjelovanja na mjestima odlučivanja, zaobilaženje kad se pružaju povoljne prilike, puno više rada i dokazivanja, ignoriranje uspjeha i rezultata, seksističko ponašanje... O tome bih mogla knjigu napisati i to nije samo moje osobno iskustvo nego i ono što opažam kod kolegica.

Dakako da obiteljske prilike utječu na to - meni karijera nije stala zbog djece, ali sam zato često prelazila granice svojih fizičkih mogućnosti i odricala se drugih stvari koje su me zanimale, kako bih raspodijelila vrijeme na obitelj i posao. Ali, isto tako mislim da je dolazak djece utjecao i na karijeru mog muža, koja također spada u "visoke". I on se morao mnogo toga odreći da bi sačuvao vrijeme za obitelj.

Zanima me gdje se i zašto događa taj obrat, od veće uspješnosti i favoriziranosti djevojčica/djevojaka tijekom školovanja, do veće uspješnosti i favoriziranosti muškaraca u karijeri? Odustaju li žene negdje na tom putu od ambicija, ako da, zašto? Ili je možda razlog u tome što je svijet rada manje zaštićen i moraš se u njemu boriti, pa su muškarci tu u prednosti, jer su se već u školi morali boriti, bili manje konformisti? Društvena uvjetovanost takvih pozicija je sigurno jedan od odgovora, ali postoji li i nešto drugo?

[ina33]

Zanima me gdje se i zašto događa taj obrat, od veće uspješnosti i favoriziranosti djevojčica/djevojaka tijekom školovanja, do veće uspješnosti i favoriziranosti muškaraca u karijeri? Odustaju li žene negdje na tom putu od ambicija, ako da, zašto? Ili je možda razlog u tome što je svijet rada manje zaštićen i moraš se u njemu boriti, pa su muškarci tu u prednosti, jer su se već u školi morali boriti, bili manje konformisti? Društvena uvjetovanost takvih pozicija je sigurno jedan od odgovora, ali postoji li i nešto drugo?

Možda je to i zato jer su muški, odmalena, lakše naučeni nosit se s onim što dosta visokih go-getter pozicija nosi - kršenje pravila, nezamaranje pravilima, bit uspješan unatoč tome što nije sve "by the book", ne zamarat se s time da je sve u harmoniji i skladu, tj. ranije se nauče nositi s time da se neko na njih mršti, dok su curice možda vođene da budu "compliant" pa je ono sve problem - izboksat se s nekim za status je neugodnjak jer uvijek su bile mile-drage-glađene po kosici-nikad s njima problema i ta karakteristika njihova je em očekivana, em nagrađivana, itd. Tj, muški imaju više "utakmica u nogama" kako je to biti "nestaško/dečko", s tim da je kod cura ta "nestaško/dečko osobina", ako je imaju, puno negativnije dočekana - "hladna bitch s muškim mozgom", "gaziteljica preko leševa" itd.

Mislim... gledajte samo forum. Dobar dio forumašica komunicira (iako je to meni fakat čudno) s onim "jako si me s ovim rastužila pa onaj ", pa onda "srca" kao utjeha itd. Ima to jedno stremljenje ka harmoniji (barem kao face value) ono... da neki muški negdje napiše "ja sam zbog toga tužan baš sad", a odrastao je, mislim da bi ljudi reagirali ???? so what?

[Zdenka2]

Možda je to i zato jer su muški, odmalena, lakše naučeni nosit se s onim što dosta visokih go-getter pozicija nosi - kršenje pravila, nezamaranje pravilima, bit uspješan unatoč tome što nije sve "by the book", ne zamarat se s time da je sve u harmoniji i skladu, tj. ranije se nauče nositi s time da se neko na njih mršti, dok su curice možda vođene da budu "compliant" pa je ono sve problem - izboksat se s nekim za status je neugodnjak jer uvijek su bile mile-drage-glađene po kosici-nikad s njima problema i ta karakteristika njihova je em očekivana, em nagrađivana, itd. Tj, muški imaju više "utakmica u nogama" kako je to biti "nestaško/dečko", s tim da je kod cura ta "nestaško/dečko osobina", ako je imaju, puno negativnije dočekana - "hladna bitch s muškim mozgom", "gaziteljica preko leševa" itd.

Mislim... gledajte samo forum. Dobar dio forumašica komunicira (iako je to meni fakat čudno) s onim "jako si me s ovim rastužila pa onaj ", pa onda "srca" kao utjeha itd. Ima to jedno stremljenje ka harmoniji (barem kao face value) ono... da neki muški negdje napiše "ja sam zbog toga tužan baš sad", a odrastao je, mislim da bi ljudi reagirali ???? so what?

Da, to onda ispada da su ipak u podlozi razlike među spolovima.
A ovo, da su kod curica nestaško/dečko osobine slabije tolerirane nije tako, baš suprotno, prag tolerancije takvih osobina je mnogo viši za djevojčice nego za dječake, barem u OŠ.

Forumsku komunikaciju vidim drugačije od tebe, u najboljem slučaju izravnu, a često neobazrivu, grubu, netolerantnu, nepristojnu. Tek se rijetko nađemo u harmoniji, iako smo tu većinom žene.

[ina33]

Da, to onda ispada da su ipak u podlozi razlike među spolovima.
A ovo, da su kod curica nestaško/dečko osobine slabije tolerirane nije tako, baš suprotno, prag tolerancije takvih osobina je mnogo viši za djevojčice nego za dječake, barem u OŠ.

Forumsku komunikaciju vidim drugačije od tebe, u najboljem slučaju izravnu, a često neobazrivu, grubu, netolerantnu, nepristojnu. Tek se rijetko nađemo u harmoniji, iako smo tu većinom žene.

Ne slažem se, tj. ne kužim ja to rod-spol još dobro - ono što želim reći je da je u podlozi drugačije očekivanje (doslovno od kolijevke) kako bi se trebalo ponašati žensko, a kako muško dijete, a beba to "pije" - ta razlika nije u njenom mozgu, nego u tome što je već "zadojena" od malena koja bi njena/njegova rola trebala biti.

Forumska komunikacija - meni je često preharmonična, a ovo oko pristojnosti - po tome je prosječna. Slažem se da je često netolerantna, ma kako to bilo sub-rosa ili izravno.

[Ifigenija]

Ne slažem se, tj. ne kužim ja to rod-spol još dobro - ono što želim reći je da je u podlozi drugačije očekivanje (doslovno od kolijevke) kako bi se trebalo ponašati žensko, a kako muško dijete, a beba to "pije" - ta razlika nije u njenom mozgu, nego u tome što je već "zadojena" od malena koja bi njena/njegova rola trebala biti.

Forumska komunikacija - meni je često preharmonična, a ovo oko pristojnosti - po tome je prosječna. Slažem se da je često netolerantna, ma kako to bilo sub-rosa ili izravno.

Ina, rodna teorija smatra da smo mi bića ovisna o diskursu, tj. o jeziku. Da činom jezika, što zovu performativnost (kada jezik nešto radi - npr. "proglašavam vam mužem i ženom" nije samo izraz, nego i aktivni čin koji mijenja stvarnost, dakle vezuje dvoje ljudi u zajednicu), čovjek dobija svoj identitet i da je gotovo ništa biološki zadato.
Donekle to ima svoje opravdanje, i moda je rekla bih čisti performativ - netko, s autoritetom, ima moć da kaže "nosi se" i odjednom se - nosi.
No, u smislu roda i spola mislim da je to čista spekulacija. Muški i ženski mozak se biološki razlikuju. Evo istraživanje - da se razlikuju od 26. tjedna trudnoće, pitanje je li i ranije, ali vjerujem da je teže to mjeriti raspoloživom tehnikom. http://www.webmd.com/balance/feature...-brains-differ
Dakle, moguće je zadati modu i realizaciju ženstvenosti i muževnosti, apsolutno, ali spol jest biološka determinata i pojam roda je čista filozofska špekulacija i možda operativni termin tamo gdje ljudi imaju transrodne manifestacije svoje spolnosti (dakle opravdan je možda u kliničkoj upotrebi).
Gdje je granica između biološke zadatosti i "mode" - što se nosi, kako se drže noge, o tome možemo pričati.

[ina33]

Muški i ženski mozak se biološki razlikuju.

Frigaj ga, ja upravo čitam knjigu koja, ako dobro shvaćam, tvrdi da se uopće ne razlikuju, osim u težini (koja nije vezana ni sa čime posebno), ko što je valjda srce žensko manje od srca muškog, ili je bubreg muški manji od ženskog, pa ne postoje studije, lupam "muških bubrega" versus "ženskih bubrega":

http://www.amazon.com/Delusions-Gend.../dp/0393340244

http://www.cordeliafine.com/delusions_of_gender.html

"In Delusions of Gender Cordelia Fine does a magnificent job debunking the so-called science, and especially the brain science, of gender. If you thought there were some inescapable facts about women's minds - some hard wiring that explains poor science and maths performance, or the ability to remember to buy the milk and arrange the holidays - you can put these on the rubbish heap. Instead, Fine shows that there are almost no areas of performance that are not touched by cultural stereotypes. This scholarly book will make you itch to press the delete button on so much nonsense, while being pure fun to read."