A što ako je nekome kriterij uspješnosti života imati obitelj i biti voljen? Zašto ne bi to bio nekome kriterij uspjeha u životu? Što ima loše u tome da netko time ocjenjuje svoj životni uspjeh? Naravno, nema smisla pokušavati tuđe živote ocjenjivati prema vlastitim kriterijima. Ali isto tako ne bi niti oni kojima je kriterij uspjeha stečena imovina, moć na društvenoj ljestvici ili broj citata u znanstvenim člancima smjeli tuđe živote ocjenjivati tim svojim kriterijima.
Po čemu su bilo koji drugi kriteriji uspješnosti ispravniji od imanja obitelj i biti voljen?