ali to nije bila tema ove rasprave. nego da društvo previše često ženama obitelj nameće kao najvažniji kriterij "uspješnosti" /zato i kory odgovor/.Tko kaže da treba isključivati? Pitanje je je li ispravno da to nekome bude najvažniji, ili čak i jedini kriterij uspješnosti. Ne vidim razloga da ne bude. Neovisno o tome radi li se o muškarcu ili ženi.
ne samo da ih ima, nego čine većinu. zato i raspravljamo.ali eto, čisto da znate da ima ljudi koji misle da ni ti kriteriji nisu manje vrijedni.
ne pričamo o priznanjima, nego o osobnosti. neovisno o priznanjima nekome je recimo glazba život. ako ne svira, osjeća se loše. neovisno o priznanjima, voli skladati, voli svirati (po nekoliko sati), voli ići i davati koncerte. taj netko to može ako je muškarac. dosta manje ako je žena. jer ako je žena mora izabrati i ne može si dozvoliti privilegiju povući se u sobu na tri sata i svirati samo sebi za dušu. to ovako načelno. naravno da postoje iznimke (koje potvrđuju pravilo).nebitno radi li se o ženi ili muškarcu. I glavno mjerilo uspjeha nekome tko vrhunski svira violinu
(neovisno o spolu) mogu biti priznanja za vrhunsko sviranje, ali može biti to što su mu djeca nešto postigla.... Mislim da ni jedna varijanta nije bolja od one druge.




