Mene stalno zanima odakle ta priča da je muškarcima bolje i da imaju više izbora? Čula sam jednom kako je žena iz muslimanske zemlje rekla - što napadate nas stalno za te marame, pogledajte naše muškarce - imaju plahtu na glavi to je težak komad robe, treba to nosit. Plus, oni su u onim nekim širokim haljetcima - napadnite njih, neka oni skinu turban, i obuku traperice.
Obiteljski muškarac ima odgovornosti i dužnosti i teret i svoju muku o kojoj se baš i ne priča toliko (jer je znanost pokazala da muškarac izgovori manje riječi, pa valjda i manje kukanja stane u te riječi), i odlukom da bude otac dokida razine i slojeve svoje "slobode" i rekla bih da ima samo jedan izbor koji je realan - raditi i zaraditi, barem dok je žena s malim djetetom / djecom. Dok žena ima više izbora, i više slojeva sivog između raditi, povremeno, privremeno, od kuće, honorarno ili ne raditi.
Što se tiče drugih životnih okolnosti, jasno da su sudbine drugačije, i da su prioriteti različitih ljudi različiti, no nekako mi je suludo relativizirati vrijednost i važnost obitelji. Idemo dovesti stvar do krajnje konzekvence - da u jednom trenu ljudi prestanu imati obitelji i djecu, i da stave nešto drugo na mjesto obitelji i djece kako bi to izgledalo - ostarjeli bi i umrli, sami, zmazani i gladni. Dakle, ipak u toj obitelji i djeci postoji inherentna vrijednost koju ništa drugo ne može zamijeniti, zar ne?