Nisam biolog, tako da sve što pišem treba uzeti s rezervom, no ono što sam čitala o strukturi našeg npr. pamćenja je meni vrlo zanimljivo, a to je da pamćenje, očito, nije distribuirano samo po neuronima, dakle po mozgu, nego svaka stanica ima pamćenje, i tako objašnjavaju cikluse od 7 godina (djeca doživljavaju najveće promjene i skokove u ciklusima od 7 godina rastu - 7 - 14 - 21) u kojima možemo ozdraviti npr. od zlostavljanja - ukoliko se mijenja biokemija mozga, on upravlja procesima koji mijenja i atome, strukturu stanica, tako da postajemo drugačiji, "ozdravljamo", ili se "iscjeljujemo".ina33 prvotno napisa
Ili npr. tanko crijevo ima jednak broj neurona kao mozak, čini mi se, tako da "gut feeling", ili "ne mogu to progutati" i slični izrazi doista imaju biološko objašnjenje. Zapravo hoću reći da cijelo naše tijelo sudjeluje u svemu, od govora, preko pamćenja i osjećaja.
Ukoliko smo na svim razinama, pamćenja, iskustva, intuicije premreženi i utjecani kroz cijelo tijelo, naprosto je apsurdno pretpostaviti da naša ženskost ili muškost isto tako nisu definirana, i u nekom odnosu interakcije sa svim ostalim dijelovima naše fiziologije, budući da hormoni i sve ostale komponentne onoga što određuje naš spol kruži krvotokom zajedno sa svim drugim tvarima.
No pretpostavljam da je lako to prihvatiti, ako ženskost i muževnost gledaš pozitivno, ili neutralno, bez vrijednosnog prizvuka. Ukoliko prihvatimo suludu feminističku pretpostavku koja se stalno perpetuira u feminističkoj i postfeminističkoj teoriji da je žena žrtva, tada stvarno postajemo neprijatelji samih sebe i onda se mora izvoditi vratolomije nevjerovanih teorijskih bravura da se "obranimo" od ženskosti.
 |
|||
