Citiraj seni prvotno napisa Vidi poruku
Slažem se s Ivaričinim i Zdenkinim opaskama o školi i dječacima. Na to bih dodala još jedan interesantan sloj.
A to je sloj pametnih i u školi jako uspješnih djevojčica. Interesantno je kako su komentari odraslih osoba otprilike ovakvi: Ah moj dečko, dečki... Ništa ne rade, kad bi samo više radili imali bi super ocjene. Čitaj super su pametni, ali eto malo lijeni.
Komentari na cure (5,0, najbolja/e razredu, jako jake u matematici i jezicima...itd) Ah, lako je curama, one su takve.... Čitaj štreberice, prilagođene, rade ono što im se kaže, puno uče..itd ni slučajno da se spomene, da bi ona/e mogle biti prilično pametne, intelektualno jake, odličnog pamćenja, strukturirane i efikasne i slično. To mi je baš nekako upalo u oči u svakodnevnom životu.

Doduše, dobro je da profesori daju opise iz ovog drugog dijela, dakle oni govore o talentu, sposobnostima. I o radu. U pozitivnom smislu. Interesantno je, da to čine i djeca međusobno.
Ali percepcija drugih roditelja, odnosno opće mišljenje ide u onom prvom smijeru.
Ne bih znala što govore roditelji - ja sam roditelj dječaka i djevojčice i ne govorim po modelu koji spominješ.
Po mome mišljenju i iskustvu, uopće nije problem u prepoznavanju i priznavanju pameti, talenata, rada i organiziranosti djevojčica.
Problem je kad kod dječaka čiji set osobina i ponašanja u školi izgleda ovako: pametan, talentiran, jak u matematici i jezicima, intelektualno izuzetno jak, izuzetnog pamćenja, strukturiran, puno uči i s puno toga se bavi, prije nego što radi što mu se kaže propituje to, kao i autoritete, kritičan je, nonkonformist, nemiran.
(Da ne bude zabune, sinak je odličan učenik, a rasprava je načelna.)