Ifi, znaš zašto mi to najviše smeta. Zato što takvo razmišljanje vidim i danas oko sebe, u svojoj okolini. Majke koje jedva čekaju da udaju svoje kćeri i koje se ponašaju kao da su one bez tog muškarca, slabo, ne baš pametno, nezaštićeno biće. Kojima ne pada na pamet poticati kćeri da idu studirati medicinu, arhitekturu, ekonomiju... jer to nije dobro zanimanje za ženu.
Dobro zanimanje za ženu je biti učiteljica. Peći kolače. Biti cvjećarka. Sve ono što - po njihovom mišljenju - ne oduzima previše vremena za bavljenje kućom, djecom i sl.
Ja prva ne bih mogla uskladiti "rano" majčinstvo sa poslom. Ne bih mogla raditi na nekoj bogzna kako velikoj karijeri nauštrb male dječice. Ali kad ta dječica malo poodrastu, voljela bih da mi društvo da priliku da pokažem što znam i mogu. Da dam svoj doprinos. Da mogu provesti osam, deset sati radeći ono što volim i znam i stvarajući nešto. Mislim da bi to bio divan uzor i mojoj djeci. Da vide da mamine diplome i papiri koje je skupila ipak vrijede nešto. A i ja bih se osjećala vrijednije, pravo da ti kažem.