I mene su poticali da budem što želim, da se školujem, da putujem.. Ali sam jedna od rijetkih koja je imala tu sreću. I opet kada sam počela raditi izostala je podrška u onoj mjeri koju sam ja očekivala i željela. Upoznala sam i previše frustriranih, nesretnih i ogorčenih žena koje su za cijeli život ostale kući, domaćice, i počele time gušiti muža i djecu očekujući od njih priznanje vlastite vrijednosti.
A upoznala sam i jednu liječnicu koja je također bila nesretna jer je smatrala da joj je posao uništio brak i obiteljski život.
Moje mišljenje je da djecu odgajamo primjerom. A ja im želim dati primjer ispunjene, sretne, zadovoljne majke, što god ona odabrala raditi u životu. Cijenim svačiji izbor, ali ako je to doista izbor te osobe - da, ja želim biti domaćica, želim biti slastičarka ili želim biti liječnica.
Ali uglavnom je teško nama ženama u ovakvom društvu ako poželimo ostvariti svoje ambicije i karijeru i izvan kuće, u to sam se definitivno uvjerila.