Četvrti dan Božića posvećen je spomenu na betlehemsku dječicu, koja su na Herodovu zapovijed pomorena od strane njegovih vojnika. Kako su ta mala dječica nevino stradala, na ovaj spomendan stariji priređuju neugodno iznenađenje najmlađima. Naime, jednostavno ih šibaju. Za ovaj običaj kod postoji poseban izraz: šikanje, šikancija. Stariji a s njima i odrasliji momčići šibaju malu djecu i curice. I sama djeca dohvate šibe, pa se među sobom - što u šali, što u zbilji - šibaju. Dakako, jadno ono dijete, na kome se u šibanju prijeđe svaka mjera. Kažu, da u Posavini ne prestanu djecu šibati, dok se ne pojave suze, dok ne zaplaču. U banjalučkom kraju, po domovima šiba je bila svakodnevna prijetnja za neposlušne i nemirne. Na spomendan Nevine dječice najviše se upotrebljavala. Obično se šibalo sa smijehom, u šali, ali djetetu je to bila zbilja. Pogotovo neposlušnima. Šibalo se i poslušno dijete, da mu ne bi palo na pamet da se pokvari. Pored te "odgojne" metode, bila je i ona druga, zdravstvena. Na dan Nevine dječice djeca trebaju biti šibana, kako bi tijekom naredne godine bila zdrava, bez čireva i zaraza!
