Zapravo da. I Crkva i država i zakon.
To unutar liberalnog svjetonazora, koji polazi od pojedinčeve slobode djeluje besmisleno, ali zapravo je spolni život puno više pitanje društva i puno više zajednički nego što to na prvi pogled izgleda.
Od banalne razine - dakle da spolni život ponekad donosi djecu, koja su ili prihvaćena u obitelji, ili odbačena (pa ih ti i ja financiramo, i Bogu hvala, ali nije isto je li dijete zbrinuto u obitelji, ili kod samohrane majke teeangerice ili u domu ili ga otac ne priznaje etc. etc...dakle, čak i prostoj brojci je jasno da je neodgovorno spolno ponašanje ekonomski teret zajednici, da ne govorimo o psihološkim i socijalnim potencijalnim štetama), preko toga da ponašanje nečijeg djeteta direktno može utjecati na zdravlje mog djeteta (npr. netko je promiskuitetan, i skupi neku šugu... a netko nije, i i onda to skupi, ako hoćeš - na prvu bračnu noć... ) pa sve do toga da je pitanje očinstva puno važnije nego što se na prvu loptu čini. Kažu da je par posto do 10% posto djece od nekog vanbračnog oca (dakle nije im otac onaj koji je na papiru) - što znači da ta populacija ima izgleda da ne znajući oženi sestru ili brata (što dakako nosi rizik genetskih deformacija...).
Reproduktivno zdravlje, bračna vjernost i obitelj kao temelj dječje (i ženine) sigurnosti i sreće su tri užasno važne teme koje postavljaju temelj društva, a Crkva se bavi zdravljem društva, zašitom obitelji i dobrobiti zajednice. To što je u osnovi svega toga taj nesretni seks nije kriva ni Crkva, ni ti ni ja. To jest tako, i negiranjem veze djece, obitelji, braka, seksa, zdravlja u interesu liberalno pojmljene slobode neće se stvari promijeniti.
Seks je uvijek "strnings attached" ma koliko mi željeli da je drugačije...





