Glavni kontraargument nekome tko nešto misli, a deklarira se ajmo reći kao neki vjernik, uvijek ispada da si malo glup, dosta naivan, poprilično neuk i općenito skučen, pa ti se još i može budali oprostiti da lupeta, ali uzeti za ozbiljno ne može.
Dakle, znam ja tko vozi, a tko nije vozio auto, i poznato mi je sve to skupa (tim više što su mi pratetke bile sufražetkinje i dvije od njih su odbile udati se i 1900 živjele kao same žene u selendri i tako...), i nitko normalan ne bi sporio da je civilizacijski doseg da žena ide školovati se, raditi i voziti auto.
No, neka fina distinkcija između tih borbi (a isto tako za pravo reć dio tih "pobjeda" nisu čisto ženske, nego su bile dio općenitih društvenih promjena, i ženski rad više je bio potreba tvornice i rata, nego neko izvojevano pravo, tako da nije tu sve crno-bijelo, i isto tako su prava glasa i obrazovanja slijedila nakon prava glasa i obrazovanja širih društvenih slojeva - nije tako jednostavno niti jednoslojno kako se to u pamfletima prevodi) i kafanskog, Cosmo, queer... radikalnog... liberalnog... esencijalističkog feminizma valjda postoji. Postoji i katolički feminizam... dapače, ima jako dobra i jasna knjiga... i na koncu nauk Crkve koji jasno i glasno kaže da je ženin doprinos društvu i kulturi i javnosti neprocjenjiv...
Valjda nije taj vaš feminizam i ženska prava neka vaša sveta krava da se to ne smije doticati, i da druga žena ne može reći - hej, to nije moj medo? Ispada da jest.
Nikad nisam osporila sebi niti ikome pravo da vozim, školujem se, posjedujem, radim.... tako da je bespredmetno uvoditi tu temu u razgovor.
Zapravo, o čemu se ono priča?