Meni se izrazito ne sviđa ako se "sugeriraju" neki dodatni materijali za *redovnu* nastavu. Uostalom, zar nisu školske knjižnice pretplaćene na neki razuman broj primjeraka tih časopisa? Čini mi se da je to optimalno rješenje, a potom učitelji lako fotokopiraju stranicu-dvije ako procijene da im se nešto baš jako sviđa i žele uključiti u program. A klinci koje časopis zanima, a roditelji im ne žele ili ne mogu osigurati pretplatu, opet mogu čitati te iste časopise po knjižnicama. Pismenost i navika korištenja različite literature se bez problema može razvijati bez "obveznih izbornih" časopisa - naročito u Zagrebu, kad ga već spominješ, gdje za 50 kn godišnje možeš koristiti nekoliko desetaka gradskih knjižnica, među kojima nekoliko specijaliziranih dječjih odjela, koji imaju i časopisa i knjiga i prigodnih radionica i svašta nešto za djecu. Pa i novine, koga zanima, se uglavnom pročitaju u knjižnici ili u kafiću, rijetko tko se pretplaćuje.tomika prvotno napisa
Neće svijet propasti za 150 kn ako je djetetu gušt, ali mislim da je neprofesionalno pretpostavljati pretplatu "po defaultu". Puno je bitnije da dijete čita od toga ima li vlastiti primjerak onoga što čita, pa čak i od toga što konkretno čita (unutar nekih razumnih granica, no niti će sva djeca voljeti te časopise, niti će ostati nepismeni zato što ih ne vole već čitaju neke druge, ili neke druge knjige).
 |
|||
Odgovori s citatom
). Podijelili smo pretplatu među sobom i to je bilo po par kuna po učeniku. 
