Vita je još mala. Sredinom mjeseca će napuniti osam mjeseci, ali već pokazuje svoj temperament. Inače je jako vesela i zaigrana i stalno se smije i vrišti od sreće, ali nije baš nježna i dapače-zna biti vrlo gruba. To se dešava u igri. Ne misli ona ništa loše, ali ponekad me tako jako ogrebe ili počne udarati ili me uštipne za lice i jednom mi je skoro oko iskopala.
Ja joj pokušavam dati do znanja da treba biti nježnija i da mamu boli kad je tak ogrebe, međutim ona se samo smije i misli da se ja s njom igram. Nikad nisam viknula na nju, već sam pokušala čvrstim "ne" (kojeg inače kuži) i primanjem za njene ruke i uz riječi "draga mama" prolazila njenom otvorenom šakom po svom licu.
Međutim ona me samo tako gleda i počne se smijatio i odjednom me tako uštipne da vrisnem od boli! Ona naravno udri u smijeh i vrištanje od sreće..
E sad. Ne znam je li još rano ili joj već sada mogu ukazati na razliku između igre i "ukoravanja"?