Oooo, ja sam smuljala. Dva puta
I nemam grižnju savjesti, niti malo, premda imam viziju kako bi to trebalo izgledati.
Ali prilagodila sam se uvjetima, jel, hrana na stolu i te priče.
 |
|||
|
|
|||
Oooo, ja sam smuljala. Dva puta
I nemam grižnju savjesti, niti malo, premda imam viziju kako bi to trebalo izgledati.
Ali prilagodila sam se uvjetima, jel, hrana na stolu i te priče.
Imamo sasvim razlicito shvacanje diskriminacije :/sillyme prvotno napisa
Da mi treba posao naravno da bih ga trazila i ne bih rekla da sam trudna... ali ako se radi o radnom mjestu gdje treba dugacko uhodavanje ne bih ocekivala da me posao ceka kad se vratim
Sjecam se kad smo trazili u odjelu zamjenu za kolegicu koja se spremala na porodiljni i onda je njena zamjena za manje od godine dana isto otisla na porodiljni... pa trazi opet i uvodi opet a svi radimo prekovremeno i posla preko glave a uhodavanje nove osobe bar sest mjeseci. Nismo bili nimalo sretni, no ta kolegica je imala srece da se bar koliko-toliko uhodala i pokazala kao ok pa kad se vratila bilo je ionako posla preko glave za sve. Da je otisla na porodiljni 6 mjeseci nakon sto smo je primili sumnjam da bi je posao cekao kad se vratila. Jer iako je sve bilo na kraju po nju ok, nakon njenog "slucaja" je uvedeno pravilo da se nikog ne zaposljava iz prve za stalno nego iskljucivo na odredjeno prvu godinu, muske i zenske jednako bez diskriminacije.
Ok, onda su od tog trenutka novi zaposlenici bili jednako diskriminirani, bez obzira na spol... Hebiga, kad radis svaki dan po 10-12h i vikendima i zalomi se takav dogadjaj nikome u timu nije svejedno sto su zbog objasnjavanja posla ostajali svako malo jos dulje na poslu i sad ih opet sve to ceka iznova...
Sve ovisi na koji se posao kandidiraš.
Ako o tom radnom mjestu ovise projekti, ili tvoj dio posla čini dio cjeline (procesa), ne bih se kandidirala.
Mislim da je neodgovorno i nepošteno navući ljude (poslodavca i ekipu s kojom trebaš surađivati) na to da ćeš dati sve od sebe, oni te zaposle a ti za 2-3 mjeseca otvoriš komplikacije. Dovodiš u pitanje i njihov rad, njihovo vrijeme, dogovorene poslove, rokove...
Nije jednostavno naći stručnjaka, ali ako takav igra s figom u džepu, znajući da će za par mjeseci dići sidro, to mi je bezobrazluk.
Međutim, ako je posao takav da je vrlo lako naći zamjenu ili se tvoj nedolazak neće osjetiti (mada ne mogu zamisliti kako bi to mjesto izgledalo), tada bih se prijavila. I svi će vrlo brzo saznati za trudnoću, rekla ti ili ne.
ja ne bi mogla ne reci, ali kad je covijek na rubu egzistenicje lako je pametovati.
Cubana, ja ne znam da li bi se javila na natjecaj da znam da li sam trudna, jer posao koji radis ti je slican onom koji sam ja dosta dugo radila ipak je malo triki. ovisi da li bi poznavala ljude u tom labosu, jer recimo da mi treba PAGE SDS napraviti morala bi moliti nekog da mi slozi gel, pa da mi trebaju 5 FOA ploce isto, etidij i sl. dakle ja u tom trenu ne bi trazila posao.
isto kao sto su vec pisali, ako si dio projekta koji traje godinu dana i di ces ti morati povuci isto koliko i drugi, a bit ces na porodiljnom, da li bi se mogla obavezati da cu povuci od doma.
znam da je sve slicno i kad si vec neko vrijeme na tom poslu isto moras raditi, ali tad si vec dio tima, ovako dolazis i u startu si stvorio nepovjerenje prema sebi, jer kako da ti vjerujem kasnije kad si tako nesto zatajila.
sad o diskiriminaciji je tesko pisati, jer poslodavcu treba radnik, a na zalost koliko se god ja i drugi oko mene borili nismo jednaki. tesko mi to pada, ali definitivno nismo jednake s muskarcima
sillyme, čudi me da pišeš da bi se javila trudna na posao, a osjetila si kako je to kad moraš raditi za nekoga tko je to napravio
ponavljam, naravno da će žene rađati
ali nije isto ako netko radi i ostane trudan, i stigne (osim ako ne završi na nekim naglim komplikacijama) upoznati zamjenu s poslom
a drugo je ako netko dođe novi na neki posao, trudan, prođe edukaciju, za vrijeme koje netko drugi mora odrađivati dobar dio njenog posla, jer sama još ne zna, i onda nakon uhodavanja ode i ostavi poslodavca da traži novog radnika, da ga educira, da drugi opet moraju potegnuti više....
slažem se sa spajalicom da je teško kad ti je upitno što ćeš na stol staviti
ali danas je i (poštenim) poslodavcima teško spojiti kraj s krajem
i njihova djeca trebaju jesti
i njihova djeca trebaju roditelje, a ako roditelji moraju raditi prekovremeno jer im radnica koju su zaposlili ne može raditi u potpunosti jer se uči poslu, a onda moraju to opet prolaziti jer im je radnica zatajila da je trudna, i kad se malo naučila poslu, otišla na porodiljni/komplikacije
i naravno to ovisi o poslu i poslodavcu
ako je neki posao na državnim jaslama (na napadajte me, i ja sam na tim jaslama) gdje o meni ne ovisi puno ni posao, ni kolege, onda bi se to i moglo napraviti da se pomogne sebi, a da se ne ošteti drugoga
to bi možda i ja napravila (sada, s ovom pameću, kad sam bila u situaciji, nisam jer sam htjela biti fer)
ali znati da ću otići taman kad se uhodam i ostaviti nekog na cjedilu...
ne znam
alex, ja te kuzimjer isto gledam obje strane.
ok, ako nemas izbora ali ako imas... onda ovisi kakav je posao tj. je li te lako zamijeniti ili ne.
Moja zamjena za moj porođajni je na kraju rodila prije mene. Mogla je reći, ali tada ne bi imala posao. A ovako je zeznula kolege. Pa, svako po svojoj savjesti. Ili sili koja ne pita kad treba novaca za jesti.
Ovo! Da kreneš sad tražiti pa dok ga dobiješ možeš se i poroditiNe znam koje si struke, i koliko ti je lako ili teško pronaći posao, ali po primjeru par ljudi koji u zadnje vrijeme traže posao sam vidjela da to traje i traje, da zovu i šalju silne životopise, pa od 30 životopisa ih pozovu na 5 testiranja (ostalih 25 i ne odgovore), pa onda ta testiranja traju tjednima. Tako, da je, iskreno, prvo što je meni palo na pamet da ćeš možda biti trudna i 3 ili 4 mjeseca prije nego možda dobiješ posao. (Da bar nije tako, i da ne mora biti tako, a možda u tvom slučaju i nije tako).
Bas je zeznuto ovo pitanje. S jedne strane nije sasvim fer prema poslodavcu, posebno, ako su neki rokovi u pitanju i neki posao za koji uhodavanje dugo traje. A s druge strane nije fer ni prema trudnoj zeni kojoj su novci itekako potrebni. Zamislite da vlada daje poticaje za zaposljavanje trudnica :D Svakako mislim da bi zene (a narocito trudnice i majke) trebale biti bolje zasticene na svojim poslovima. Koliko puta im istekne ugovor za vrijeme porodiljnog pa ga poslodavac ne produzi (znam dosta takvih primjera) i koliko puta se u startu muskarci preferiraju kod zaposljavanja zato sto bi zena jednom mogla zatrudnjeti i koliko puta zenu nakon povratka s porodiljnog doceka slabije radno mjesto od onog s kojeg je otisla. Ja sam na poslu dozivjela negodovanje kad sam rekla da cu na porodiljnom biti godinu dana, a jos kad sam rekla da me u tih godinu dana porodiljnog maknu sa svih projekata jer se mislim posvetiti sinu... auuu! Posebno jer se puno kolegica s porodiljnog vraca na posao nakon pola godine, a i cijelo vrijeme porodiljnog rade za posao. Ali jednostavno nemam energije ni volje ni vremena za to. A i zelim se provesti sto vise vremena s djetetom. I zivcira me da me se gleda s visoka zbog neceg sto je moje pravo.
Lion, za kakav posao se prijavljujes?
Nisu, jer ce onaj zaposlenik koji u tih godinu dana ostane trudan dobiti otkaz, a to nece biti muskarac zar ne?
Posao koji radim sada.
Protekle godine (edukacija) su sasvim nešto drugo i tek sad sam korisna svom labosu. Nadam se da jesam
Ma jedno je da recimo trazim drugi posao trudna a imam sad posao i mm ima posao i nemam npr. neki kredit. Onda je nefer do kraja i tako ne bih nikad napravila.
Da nemam posao, mm nema posao, imamo vec dijete i trudna sam - onda bi napravila sve unutar zakonskih okvira da osiguram nekako egzistenciju sebi i djeci. Jer bih smatrala da je nije ok zato sto sam npr dobila otkaz taman kad sam ostala trudna da nemam pravo na bolovanje i porodiljnu naknadu a s druge strane da mi se to desilo mjesec dana ranije imala bih pravo na sve jer ne bi mogla dobiti otkaz.
Ponekad treba biti pragmatican... znam da bi u tom slucaju novi poslodavac i kolege trpili ali ja bih se isto trudila da se dogovorimo kako najbolje dalje (pod uvjetom da me prime naravno). Ali bih bila svjesna da to sto sam napravila nije fer i da sasvim vjerojatno me ne ceka posao kad se vratim.
Nece dobiti otkaz nego ce isteci ugovor o radu. To je sasvim legitimna opcija. Uostalom, isti tako moze i ne zadovoljiti na radnom mjestu pa isto nece dobiti novi ugovor. 6 mjeseci probnog roka za neke poslove jednostavno nije dovoljno za zakljuciti neke stvari...
Pa da. To je nama nasa drzava dala... Da takvo tretiranje trudnica bude legalno.
ja bih na ovo samo dodala da je neodgovorno ponašanje prema svom tijelu, ali, ima nas svakakvih
Slažem se. Nije fer prešutjeti trudnoću, za bilo kakav imalo ozbiljniji posao. To onda upravo i pogoduje stvaranju diskriminacije, ne zapošljavanju žena i ugovorima na određeno.
Baš....
Žene hvala vam što ste se toliko raspisale i dale mi još dodatno razmišljati.Trenutno razmišljam na način da je ženina trudnoća doista njena privatna intimna stvar koju nije dužna dati na objavu zbog zaštitte profita tvrtke u kojoj radi, naročito tako rano. Srećom, ne radim posao za kojeg se mjesecima educira, prilagođava i veže dugoročnim projektima. To bi možda bilo ne fer. Ali ako razmišljamo na način fer-ne fer, što je sa svim ovim godinama rada prijave na minimalac, dobrovoljnim prekovremenima, rad vikendom....? Jel to bilo fer? Nije, i neću se sad buniti jer sam dobrovoljno pristajala na takve uvjete jer je bilo uzmi il ostavi, a raditi se moralo nešto. Hoću reći da se u ovih mojih 8 godina staža ni jedan moj posladovac nije okretao noću u svom krevetu razmišljajući je bio fer il nije, jel mi smio zakinuti moja prava zbog svog dodatnog profita itd. Također hoću reći u grubo da je bez obzira koga poslodavac odabere u natječaju to njegov poslovni rizik, djelatnik/ca se može uvijek ozbiljno ozljediti, razboljeti, odustati zbog boljeg posla ili ne zadovoljiti uopće, te ostati trudna...to se nikad ne može znati, i oni su toga svijesni, barem bi trebali biti. E sad da li bi ja bila spremna svjesno prešutjeti svoju trudnoću, s obzirom na trenutnu situaciju u državi, vladanje općeg bezakonja i nemorala i pada standarda, bi. Ujedno i zato što sam gotov čovjek, jako dobra radnica, iskusna, marljiva i da radim samo 3 mjeseca doprinjela bi firmi i tu me savjest ne bi pekla. A da nekome na razgovoru za posao otvoreno kažem da čekam djete i nadam se zaposlenju je jednako idiotizmu i naivnosti s obzirom na to u kakvom društvu živiomo, te je to onda totalno gubljenje vremena. Ako u narednih mjesec dana ne nađem posao dalje neću ni tražiti, snaći ćemo se.
ja sam dobila otkaz nakon provedenih 8,5 god u firmi zato jer sam ostala trudna.radi se maloj trgovini i njima treba radnik a ne netko tko će sad svaki čas ići na kojekakva bolovanja..u biti je sve bilo krasno-bajno,imali smo super odnos.otišla sam na komplikacije zbog krvarenja,rečeno mi je da me posao čeka kad se vratim blabla...u 2.mj trudnoče sam pobacila i kad sam se htjela vratiti na posao šef mi je samo hladno rekao da ima nove radnice i da me osobno više ne treba.ukratko.sad sam na birou,radimo na bebi.i ja vas pitam cure moje,dali da ja sad na razgovoru za posao(na koji se moram odazvati kad me biro šalje)napomenem da planiram biti trudna u bliskoj budučnosti,ili da šutim,eventualno dobim posao,i opet prođem isto.jer,budimo realni,nemožemo svi raditi u državnim firmama,a privatnici te ne fermaju pol posto ako im tak nekaj rečeš u startu.a kontra toga,poslodavac je hzz dužan pismeno obavjestiti(kad hzz šalje ljude na razg.)o provedenom razgovoru i ako primjerice ja rečem nešto iz čega se može naslutiti da sam naštetila mogučem dobitku posla(npr-čujte ja vam radim na bebici i kaj da vam rečem,možda pem mam na bolovanje,očuvanje trudnoče isl..pa tko me bude zaposlil?),na temelju toga biro me briše iz evidencije na 6mj.i sad ti budi moralan u svijetu kojem večini tog istog svijeta ne značiš više od onog crnog ispod noktiju?
da sad nađem posao,stalni,nestalni,a da se ne radi o poslu betmena,supermena i inih superjunaka o kojima ovisi opstanak svijeta - ne bih rekla da planiram skoru trudnoču.prihvatila bih ga objeručke.a dalje išla dan po dan,ako bog da radila dokle mogu,pošteno bila na porodiljnom i vratila se natrag.osim ako me opet osobno više nebi trebali.
joj, koliko okrutne stvarnosti izbija iz ove teme! ja sam stvarno sretnica i zaista se trebam povremeno na to podsjetiti, što vi sve drage prolazite i s kakvim se problemima susrećete...nemam riječi.
kad su me zvali i javili kako sam najbolji kandidat i želim li još uvijek to radno mjesto, rekla sam da želim, ali da sam isto tako u međuvremenu ostala trudna. isti tren su mi se zahvalili i poželjeli sretno! bila sam tužna jako jer sam željela taj posao, ali ipak je moja trudnoća bila važnija od svega. za 5 minuta, primila sam poziv sa istog broja: znaaaate, pravnici u firmi su mi rekli da vas ne smijemo diskirminirati na temelju trudnoće. imali ste najbolje rezultate...želite li još uvijek to radno mjesto? naravno!!
došla, radila doslovno 1 tjedan i morala na komplikacije. ali niti u jednom trenutku nisam osjećala krivnju ili se mučila i radila unatoč indikacijama da mirujem jer sam bila od početka iskrena. kad sam se vratila s porodiljnog, tek onda sam zapravo počela raditi, znači nakon godinu dana. i još uvijek tu radim. iako je bilo svakvih govorkanja iza leđa - došla, pa odmah otišla. ja sam bila čista pred sobom
ali naravno, radi li se o nekom usputnom poslu ili poslu koji stvaaarno želiš - sve ovisi o situaciji, kao i u svemu uostalom
Kad sam ostala trudna s prvim djetetom radila sam neprijavljena par mjeseci. Uredno sam se javljala svaki mjesec na burzu uz posao na crno. Malo sam bila trudna kad sam dosla na redovno javljanje pa mi je stricek rekao da moram odraditi par razgovora za posao. Rekla sam nema problema, samo da napomenem da sam trudna. Odmah je povukao papire natrag i rekao da ne trebam ni ici na razgovore jer sigurno me nece zaposliti. Tada sam obznanila i trudnocu na poslu pa me direktor trazio radnu knjizicu da me prijavi kako bi imala pravo na porodiljni.
Ja bi rekla. Nisu svi ljudi politicari.
X
i onda nek mi netko kaže da su u Hrvatskoj žene ravnopravne. Iskustva s ove teme su totalna koma, a meni dođe da izljubim svog šefa sad.
Cure
ja znam da se u tom slucaju radi o sasvim drugoj kategoriji posla,te da to nije relavantno za ove probleme, sto se nabrajaju na ovom topiku, ali bas me je jako obradovala da je marissa mayer kada je presla iz facebooka u yahoo bila trudna i to svima objavila.
Nisam bila trudna kad sam tražila posao. Nisam ni još koju godinu poslije. Sad jesam.
Osoba koja mi je nadređena jako se veseli mojoj trudnoći, ali računa da ću raditi skroz do porođaja i da ću se vratiti na posao nakon maksimalno 6 mjeseci porodiljnog jer se za mene ne može dobiti zamjena (komplicirano, ali po zakonu). A osim tog, dok "budem doma" mogu obavljati neke manje zahtjevne (ali mnogobrojne) poslove, koji uključuju računalo, internet i tako to. Kao da biti na porodiljnom znači gledati TV cijeli dan, jelte.
Već se sad strašno bojim tog trenutka kad odem na bolovanje / porodiljni. Bojim se strašnog nerazumijevanja, konstantnog zivkanja i mejlanja. Bojim se da će vršiti takav pritisak na mene da ću usred porodiljnog biti spremna dati otkaz.
Dakle, u teoriji, smatram da nismo dužni nikom polagati svoje račune, planove i sl., pogotovo što se tiče nečeg tako intimnog kao što je trudnoća, ali u praksi mi, nažalost, nedostaje hrabrosti za to.
No, kao što je već istaknuto, bojim se da u realnoj situaciji nema posla kojeg možeš dobiti SADA. Osim ako znaš neki takav.
I, da, ono što ja uvijek volim reći - rizik i frka im je kad netko ide na porodiljni, a ne razmišljaju da im svakog radnika u bilo koje doba dana i noći može sastaviti neka nesreća ili neizlječiva bolest zbog koje će biti (dugo)trajno odsutan. Nije problem uhodavati nekoga u posao kad ti visokopozicionirani zaposlenik pogine u nesreći?
Nije tu problem (ne)morala, nego nepostojećeg upravljanja znanjem u našim firmama.
privatna il ne stvar, ja mislim i dalje da je korektno izjasniti se o privatnom segmentu života koji utiče na posao......jbg i ja sam jednom ostala bez muža, posla, podstanar, sve u isti misec....odbilo me njih 10 baš zbog moje situacije ali nisam lagala, jer što bi na kraju s ditetom koje se razboli?
dala sam do znanja, da sam samohrana, da sam podstanar i da imam pelenaša doma koji na žalost gotovo da ima samo mene i putovala svaki dan 35km na posao.....
onaj koji me "takvu" uzeo znao je s čim ima posla i opet sam za 6mj, dobila službeno auto, mobitel, mogla sam radit od kuće kad god sam tila....
čista diskriminacija u moju korist i to od privatnika ....
nine ti si veliki srečković
A isto je i kad rodis. Pitaju imas li djecu, da li ti to mozes blabla... Pa nisam oduzeta ako imam dijete, a to isto dijete ima i tatu ako bas moram ostat prekovremeno.
ja evo ne napredujem jer sam na porodiljnom... na kraju cu ostati bez posla
mene to ljuti
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom