Kakvu ribu jedete?

[Vrijeska]

a pastrva, šaran... to nije riba?

[Forka]

a pastrva, šaran... to nije riba?

pastrvu volim, al' šarana nema šanse da ću pojesti...

ali od tih riječnih THE riba je definitivno smuđ! nešto prepredobro!

[moia]

a pastrva, šaran... to nije riba?

pa je naravno, ali i rijeke su zagađene do bola, ne sve ali dosta njih. inspekcije u njemačkoj su najjače u svijetu (jače i od amera, sorry kaee, ali tako je) kao i astronomske globe pa ti švercaj i muljaj. gubica mi je kako ljudi ili ne znaju ili zaboravljaju da postoje pravne države koje to odista i jesu i gdje stvar stvarno gle čuda ali i funkcionira...ali to je druga tema... hoću reći to daje određenu sigurnost, zaprvo daleko veću za razliku od tamo gdje ne postoje ili nikakve kontrole ili sve možeš kupiti ili se predmeti vuku po ladicama dok ih ne zakači zastara itd.. (ovo ne odgavarm direktno tebi, nego me misao povela malo dalje..)

uglavnom obožavamo skušu, od 2 put min. obavezno 1 puta tjedno plava riba, ako nisu srdele, onda skuša, naše malo čudo se davi i u jednom i u drugom. ova što mi kupujemo je ulovljena u sjeverno-istočnom atlantiku. inače ovdje je zakonom propisano redovno uzimanje proba prije puštanja ribe (kao i mesa) u prodaju pošto se i koncetracija metala mjenja i u vodama i ovisno o jatima, da li se radi o mladom ili starijem jatu itd..

[Ana37]

[QUOTE=moia;2218645]pa je naravno, ali i rijeke su zagađene do bola, ne sve ali dosta njih. inspekcije u njemačkoj su najjače u svijetu (jače i od amera, sorry kaee, ali tako je) kao i astronomske globe pa ti švercaj i muljaj. gubica mi je kako ljudi ili ne znaju ili zaboravljaju da postoje pravne države koje to odista i jesu i gdje stvar stvarno gle čuda ali i funkcionira...ali to je druga tema... hoću reći to daje određenu sigurnost, zaprvo daleko veću za razliku od tamo gdje ne postoje ili nikakve kontrole ili sve možeš kupiti ili se predmeti vuku po ladicama dok ih ne zakači zastara itd.. (ovo ne odgavarm direktno tebi, nego me misao povela malo dalje..)

Da baš sve funkcionira ne bi bilo afere s dioksinom. Firma Harles und Jentsch dobro je znala što radi, al nisu oni jedini...
Evo jednog članka vezanog uz tu aferu..

Ovaj otrov je na policama njemačkih superermarketa došao zahvaljujući smjesi koju su zakuhali Harles & Jentsch, za koje se sada ispostavlja da su sustavno varali i inspekciju, koja zbog toga nije prethodno ništa sumnjivo primijetila, unatoč redovitim kontrolama.
Zbog ovog skandala te otkazivanja svih narudžbi, H & J već su proglasili bankrot, no njihova poslovna propast mala je kazna za velike probleme koje su izazvali njemačkoj prehrambenoj industriji.

Kako stvari trenutno stoje, neke zemlje, kao što je veliki uvoznik svega njemačkog Kina, zabranile su uvoz mesa, dok domaći kupci više nisu sigurni što se uopće smije jesti.

Očajni su i uzgajivači, koji su mislili da hrane svoje životinje kvalitetnom hranom uglednog proizvođača, a ne otrovom koji im je opasno doveo reputaciju u pitanje.

I povrh svega, tu su državne službe, kojima je sve to promaklo, unatoč pridržavanju zadanih protokola i redovitoj kontroli. Stvar je u međuvremenu toliko eskalirala da mnogi Nijemci jednostavno više ne jedu jaja, što se moglo vidjeti i na primjeru talk showa koji vodi Anne Will.

Dotična novinarka je u svojoj nedjeljnoj emisiji odlučila obraditi temu otrovnog dioksina u jajima i mesu, te je pozvala prigodne goste, na početku emisije im ponudivši da pojedu po jednu pečeno jaje. Dok je bivši ministar poljoprivrede Karl-Heinz Funke u bandićevskom stilu odmah zagrizao u omlet, novinar ZDF-a Peter Hahne odbio je probati jaja, uz objašnjenje da mu se gade, izgovarajući ono što osjeća značajan broj njemačkih potrošača.

Njihove sumnje nije baš umirila ni Ilse Aigner (CSU), ministrica za zaštitu potrošača i poljoprivredu, koja se na toj poziciji snašla mnogo lošije nego njezina omiljena prethodnica i današnja šefica kluba Zelenih Renate Künast.

Zatvoreno čak 4.700 farmi

Iako je zbog skandala s dioksinom s radom moralo prestati čak 4.700 njemačkih farmi, ona se u cijelu priču uključila kasnije nego očekivano, te za početak ponudila samo standardne političke osude: 'Oni koji su odgovorni ponašali su se neodgovorno i beskrupulozno. Ovaj slučaj mora proizvesti konzekvence.'

No, kad je nekoliko dana kasnije iznijela svoje navodno revolucionarne prijedloge, stručnjaci su ih ocijenili kao konfuzne i neprovedive, dok ju je opozicija ismijala. Thilo Bode, voditelj udruge Foodwatch, koja kontrolira kvalitetu hrane koja se nudi u njemačkim trgovačkim lancima, nije imao previše lijepih riječi za ministricu Eigner:

'Ona svojim prijedlozima samo pokriva trovače unutar prehrambene industrije, dok bi njezin posao trebao biti da ustanovi sustav koji bi ih efikasno detektirao i kaznio. Ministrica Eigner bi jednostavno trebala donijeti zakon koji traži od uzgajivača da sami kontroliraju nivo dioksina u hrani kojom tove životinje.'

Njemačkim farmerima to sigurno ne bi smetalo jer ih je aktualna situacija bacila u očaj. Njihovi proizvodi, za koje su mislili da su najviše kvalitete, pokazali su se otrovnima.

Sve ja započelo tako što je inspekcija otkrila koncentraciju veću od dozvoljene te kancerogene tvari u jajima, a uskoro je postalo jasno da dioksina ima i u nekim vrstama mesa.

Biodizel i pesticidi u prehrambenoj smjesi za životinje

S obzirom na to da su Harles & Jentsch, kako se sada zna, u prehrambenu smjesu za životinje stavljali čak i gorivo biodizel, ali i tvari koje se inače koriste kao pesticidi, šteta je zapravo mnogo manja nego što je mogla biti. Iako nivo dioksina koji je pronađen u spomenutim prehrambenim namjernicama nije za nikoga bio smrtonosan, on je ipak tri puta veći od propisima dozvoljene doze.

Ipak, dobri poznavatelji stanja u njemačkoj prehrambenoj industriji podsjećaju da ovo nije prvi problem s dioksinom u hrani, nego tek prvi kojeg je šira javnost postala svjesna.

U pokrajini Thuringen dioksin je 2003. godine završio u hrani za svinje, te su morale biti također zatvorene mnoge farme, kao i smaknute zaražene svinje. U jednom drugom slučaju problematična je hrana za tov životinja došla iz Ukrajine, a svojedobno je problematičan bio i kukuruz uvezen iz Nizozemske.

Jedino oko čega se svi slažu jest da se ovakvi skandali mogu očekivati i u budućnosti, s obzirom na to da je proizvodnja hrane odavno pretvorena u masovnu industriju, u kojoj je profit - kao i u svakoj industriji uostalom - mnogo važniji od kvalitete proizvoda.

[Kosjenka]

a pastrva, šaran... to nije riba?

jeste ikad jeli ribu kamenjar?
E to je meni the riba, obožavam i smuđeve, somove, pastrve.
Druga riba koju najčešće jedem su nažalost najčešće konzerve sardina.
Mogu proći kojekakvi smrznuti oslići ali to mi je teško nazvati ribom, raže onda šarana jedem.
Al da volim morsku ribu volim, obožavam svakakvu i nije mi problem ni čistit ni spremat.

[Peterlin]

a pastrva, šaran... to nije riba?

X

Pastrva i šaran iz kvartovske ribarnice.

Štuka, smuđ, som i slično iz provincijske ribarnice.

Dugo nismo bili na ribičiji, ali sve je to jestivo - bijelke, crvenperke, babuške, klenovi, oštriži... sve je to super, ali teško dobavljivo, pa zadnje vrijeme kupim filete vijetnamskog soma u sparu i gotovo.

Sad bi moja susjeda još rekla da je lipljan najbolja riba!

Jedemo mi i morske ribe kad uhvatim trenutak i skoknem do Kvatrića.

Što se tiče pripremanja i čišćenja, mislim da mm u životu nije očistio ribu. Ja sam od djetinjstva s tatom išla na pecanje (i naučila čistiti sve slatkovodne ribe koje bi ulovili i dakako pojeli). Moj mlađi sin isto uredno čisti ribe sa mnom i to mu je zabavno. Starijega ne privlači i on će vjerojatno u životu samostalno pripremati samo gotove očišćene ribe ili već panirane filete oslića (koje ponekad ispržim ako baš nemamo vremena za solidnu pripremu, ali nisu nam baš špica filma).